Glumica Marijana Mikulić gošća je nova epizode Oslobođene. S Marijanom smo razgovarali o autizmu i ADHD-u, dijagnozama njenih sinova, bračnim krizama i snazi ostajanja, ali i o njenoj monodrami “Marijana Mikulić: Mare #zenamajkaglumica” kao prostoru u kojem lična iskustva pretvara u umjetnost i hrabro svjedočenje. Istakla je kako joj je cijelo iskustvo poslužilo kao snažan filter za ljude u njenom životu.
Posebno se osvrnula na težak proces suočavanja s osjećajem nepripadanja i gubitka bliskih odnosa. Priznaje da se dugo trudila održati kontakte, inicirala druženja i pokušavala zadržati ljude u svom životu, ali bez uzvraćene inicijative.
– Uporno sam se držala za te neke ljude, zvala ih na kavu, pokušavala se vidjeti s njima, a onda sam shvatila – ti ljudi mene nikad ne zovu, iskreno govori Mikulić.
Dodaje kako su posebno bolni bili trenuci kada je primjećivala distancu i među djecom, poput situacija u kojima njeno dijete nije bilo pozivano na rođendane vršnjaka, što je dodatno produbljivalo osjećaj isključenosti.
Ipak, naglašava da je u jednom trenutku morala napraviti rez i pustiti odnose koji više nisu imali smisla.
– To je kao da odsiječeš nešto mrtvo. Treba vremena da zacijeli, ali onda dođu neki novi ljudi i novi momenti, objašnjava.
Kaže kako je upravo to puštanje starog bilo ključno da se otvori prostor za nove, kvalitetnije odnose.
– Ne možeš dobiti nešto novo što je spremno za tebe dok se čvrsto držiš starog koje nije za tebe. Jednostavno nema prostora za oboje, poručila je Mikulić.
Marijana se prisjetila i perioda kada je, pod pritiskom brojnih obaveza – od selidbe i renoviranja do brige o djeci i terapija – počela gledati na supruga kao na dodatni teret.
– U jednom trenutku sam mislila da mi je samo uteg i da bi mi bilo lakše bez njega, priznaje, dodajući kako je kasnije shvatila da se ljudi različito nose s krizama i stresom.
Naglašava da ključ opstanka odnosa leži u volji obje strane. Kako kaže, ljubav sama po sebi nije dovoljna ako ne postoji spremnost da se odnos gradi i održava.
– Kad nestane volje s jedne strane, uzalud je sve, ističe, navodeći primjere parova koji se razilaze upravo zbog nedostatka razumijevanja i vremena jedno za drugo.
Prekretnica u njenom odnosu dogodila se u trenutku kada su ona i suprug otvoreno razgovarali o problemima i odlučili pokušati ponovo. Počeli su svjesno izdvajati vrijeme za sebe, od zajedničkih izlazaka i koncerata do jednostavnih večera bez djece.
– Morate se naći i vidjeti jeste li još na istoj valnoj dužini, kaže Mikulić, naglašavajući koliko je važno povremeno stati i posvetiti se partneru mimo svakodnevnog haosa.
Dodaje kako je upravo to vrijeme provedeno nasamo doprinijelo kvalitetnijem i iskrenijem odnosu. Danas, kaže, njihov brak funkcioniše bolje jer više ne uzimaju jedno drugo zdravo za gotovo.
– Nije to samo jutarnja kava uz djecu i obaveze, treba sjesti, pogledati se u oči i biti zajedno makar na sat vremena, kazala je Marijana.
Dotakli smo se i perioda kada je, zbog obiteljskih okolnosti, bila primorana staviti karijeru u drugi plan, ali i o osjećaju gubitka vlastitog identiteta koji je tada uslijedio. Priznaje kako se u tom vremenu osjećala isključeno i skrajnuto, iako je izvana često izgledalo kao da joj kolege izlaze u susret.
– Kao, svi su super, izlaze mi u susret, ali zapravo mene nema nigdje. Ja trebam raditi, trebam izaći iz kuće, trebam nešto izvan terapija i svakodnevnih obaveza. Potpuno sam nestala, iskreno govori Marijana.
Dodaje da joj je posebno teško palo to što nije imala bliske prijatelje unutar glumačkog kruga, zbog čega je povratak bio još izazovniji. Prekretnica dolazi s njenom monodramom, koja joj je donijela ne samo profesionalni povratak, već i novo životno iskustvo. Ipak, reakcije kolega nisu bile onakve kakve je očekivala.
– Jako malo kolega i kolegica je došlo pogledati predstavu. Mnogi su podržavali riječima, ali nisu došli, kaže, ističući kako su je iznenadili upravo ljudi od kojih nije ništa očekivala.
Kako dodaje, publika i novi ljudi koji su dolazili na predstavu, često i više puta, postali su dio njenog života, a neka nova prijateljstva rodila su se spontano, upravo kroz te susrete nakon izvođenja.
– Opet se pokaže taj neki filter. Neki koje sam smatrala bližima nisu došli, a neki potpuno neočekivani ljudi jesu i ostali su, zaključila je ona.
Marijana svoju monodramu igra u Sarajevu, 9. aprila, uz poziv publici da dođu, ostanu i postanu dio jedne iskrene i emotivne priče koja spaja ljude.
Izvor: Oslobođenje
