Život Amira Šečića iz Tuzle od samog početka bio je obilježen gubicima. Rođen je 10. novembra 1995. godine, nekoliko mjeseci nakon što je njegov otac Ibrahim umro. Samo tri dana po rođenju ostao je i bez majke, koja ga je napustila u tuzlanskom porodilištu, nakon čega je smješten u Dom za decu bez roditeljskog staranja.
Bez roditelja
Oca nikada nije upoznao. Amir je kasnije svoju prvu autobiografsku knjigu posvetio upravo njemu.
“Nikada neću upoznati šta je očev zagrljaj i dobronamjerni savjet. O tome govori i moja knjiga”, ispričao je svojevremeno Amir, objašnjavajući da je u domu imao osnovne uslove za život, ali ne i ono za čim je najviše čeznuo – roditeljsku ljubav.
Susret sa majkom
Prema jednoj od njegovih kasnijih ispovijesti, kada je napunio 18 godina odlučio je da potraži majku. Želio je da sazna da li za nju njegov rođendan ima bilo kakvo značenje.
“Majko, šta za tebe znači ovaj dan, moj rođendan?”, upitao ju je, a ona mu je, kako je naveo, odgovorila: “To je za mene sasvim običan dan.”
Poslije tog susreta odlučio je da prekine odnos i više je nije tražio.
Knjiga kao pobjeda
Sve što je godinama nosio u sebi pretočio je u autobiografsko djelo “Teško da sam bio dijete”. Knjigu je pisao dvije godine, a u njoj je opisao odrastanje u domu, usamljenost, potragu za porodičnim korijenima i borbu da iz teških okolnosti izađe kao samostalan čovjek.
“Moja knjiga je moja pobjeda koju poklanjam rahmetli ocu, kojeg nisam upoznao”, rekao je Amir.
Njegova namjera nije bila samo da ispriča sopstvenu priču, već i da podsjeti ljude koliko su roditeljska pažnja, podrška i osjećaj pripadnosti dragocjeni.
Postao je otac
Uprkos djetinjstvu bez roditeljskog zagrljaja, Amir je kasnije ostvario ono o čemu je dugo sanjao – osnovao je svoju porodicu. U razgovoru iz 2025. godine rekao je da ima dvoje djece i da danas pokušava da izgradi roditeljstvo kakvo sam nikada nije imao.
“Odlučio sam i formirao svoju porodicu. Danas imam dvoje djece i gradim roditeljstvo koje nisam imao”, kazao je kroz suze, prenosi Kurir.
