Donošenje odluka traži osjetljivu ravnotežu – treba razmisliti kako bi se izbjegla impulsivnost, ali ne toliko da sve završi u pretjeranoj analizi koja često vodi u kajanje.
Na sposobnost balansiranja snažno utiču iskustva iz djetinjstva. Neke žene su odmalena naučene da sumnjaju u sebe i preispituju sopstvene instinkte zbog rečenica koje su im upućivali odrasli, piše YourTango, a prenosi Index.
1. “Prestani da dramiš”
Djevojčice su znatno češće etiketirane kao “dramatične” nego dječaci. Dok se neodlučnost kod dječaka može protumačiti kao promišljenost, kod djevojčica se često doživljava kao naporno ponašanje. Takve neosnovane optužbe podstiču sumnju u ličnu vrijednost.
Djetetu je to posebno teško da obradi kada kritika dolazi od odraslih u koje bi trebalo imati povjerenja. Djevojčice taj osjećaj internalizuju i kasnije se kao žene sputavaju iz straha da ne bi ispale “pretjerane”.
2. “Nikad nisi zadovoljna”
Ovu rečenicu žene su često čule od osoba koje su vjerovale da im tako pomažu. Ironično, drugi ih smatraju zahtjevnima upravo zato što se one same trude da udovolje svima oko sebe. Osobe koje neprestano ugađaju drugima to rade iz straha od odbacivanja i želje da se niko ne osjeća loše.
To je iscrpljujući način života, a situacija postaje gora kada im neko sugeriše da u pokušaju da zadovolje sve, ne zadovoljavaju nikoga. Ako u to povjeruju, prirodno je da će postati nesigurne u sopstvene odluke.
3. “Već znaš tačan odgovor”
Ova fraza je problematična jer se koristi s namjerom da nekoga podstakne na akciju. Međutim, umjesto ohrabrenja, ona šalje poruku nestrpljenja i pritiska da se problem “već jednom riješi”.
Požurivanje stvara pritisak koji djevojčice često sprečava da daju sve od sebe. To samo produbljuje problem, jer počinju da vjeruju da žurba vodi u greške, zbog čega im za donošenje i najjednostavnijih odluka treba sve više vremena.
4. “Nije to tako komplikovano”
Procjena da li je nešto komplikovano potpuno je subjektivna i razlikuje se iz perspektive djeteta i odrasle osobe. Ipak, ako djevojčica tokom odrastanja stalno sluša da sve komplikuje, dio nje će se uvijek pitati da li je to istina.
Riječ je o klasičnom primjeru emocionalnog obezvređivanja, što dijete ne može da prepozna. Umjesto toga, povjerovaće u kritiku i počeće da potiskuje svoja osjećanja, a to s vremenom prerasta u naviku koja ih koči godinama.
5. “Previše se brineš”
Kada je neko pod stresom, komentari poput “nemaš razloga za brigu” ili isticanje tuđe nervoze samo pogoršavaju stanje. To je zapravo način omalovažavanja kojim se osobi poručuje da treba da se osjeća loše zbog svojih emocija.
Neki ljudi su prirodno tjeskobniji pri donošenju odluka. To samo po sebi nije pogrešno, ali žene koje su često slušale ovakve kritike mogu da steknu utisak da s njima nešto nije u redu.
6. “Ne otežavaj stvari bez potrebe”
Kada se dijete suočava s neprijatnim osjećanjima, najvažnije je da ih roditelj ili druga odrasla osoba ne ignoriše. Djeci, kao i odraslima, važno je da se osjećaju shvaćeno.
Roditelji u frustraciji mogu da dobace kćerkama da nepotrebno komplikuju, nesvjesni koliko takve riječi mogu da se urežu u pamćenje. Kasnije se te žene bore s neodlučnošću koja proizilazi iz uvjerenja da su one same izvor problema.
7. “Baš previše analiziraš”
Čak i ako neko zaista pretjerano analizira, rijetko je korisno to isticati. Ljudi su skloniji prekomjernom razmišljanju kada su pod stresom, a prozivanje zbog toga stvara začarani krug i samo pojačava pritisak.
Ovo je teret koji žene prenose u odraslo doba. Sjećanje na to da su ih kao djevojčice etiketirali kao nekoga ko “previše analizira” stvara brigu da isto rade i danas. To, naravno, samo produžava vrijeme potrebno za donošenje odluka.
8. “Odluči se već jednom”
Rečenica “odluči se već jednom” djevojčici zvuči kao poruka da nije dovoljno dobra. Sugeriše joj da je njena nemogućnost izbora dokaz nesposobnosti. Čak i nekim odraslim ljudima je teško da shvate da poruka “nisi dovoljno dobar” više govori o onome ko je izgovara, pa to ne može da se očekuje od djeteta.
Umjesto toga, godinama će se osjećati loše. Dok odraste, šteta je već učinjena i neodlučnost postaje ukorijenjena.
9. “Trebalo bi da imaš više samopouzdanja”
Reći nekome da “treba da bude samouvjereniji” ne pomaže. Prva pomisao te osobe biće da joj nedostaje samopoštovanja i da mora da se mijenja, što će joj, paradoksalno, dodatno srušiti samopouzdanje.
Žene s niskim samopoštovanjem stalno se boje greške, zbog čega teško vjeruju sopstvenoj procjeni. U takvom stanju teško donose odluke, čak i ako tu rečenicu nisu slušale od djetinjstva.
