Neke rečenice i ponašanja iz djetinjstva ostavljaju dublji trag nego što mislimo. Ako ste odrasli uz stalno procjenjivanje i osuđivanje, moguće je da se to danas vidi u načinu na koji doživljavate sebe i druge
Način na koji su roditelji govorili o drugim ljudima može snažno oblikovati sliku koju dijete kasnije ima o svijetu.
Ako je u kući bilo mnogo kritike, ogovaranja i osuđivanja, odrasla osoba može nesvjesno nastaviti živjeti prema pravilima koja je usvojila u djetinjstvu.
Jedan od čestih obrazaca je osjećaj da vas drugi stalno procjenjuju. Neutralan pogled, kratka poruka ili nečiji tiši ton mogu vam djelovati kao znak nezadovoljstva, čak i kada za to nema stvarnog razloga.
Drugi znak je stalno traženje negativnog u tuđim reakcijama. Kada ste navikli očekivati kritiku, lako je početi analizirati svaki izraz lica ili promjenu tona i u njima tražiti potvrdu da nešto nije u redu.
Možda ste razvili i naviku skrivanja dijelova sebe. Ako ste kao dijete mijenjali ponašanje, mišljenje ili izgled kako biste izbjegli kritiku, moguće je da i danas prešućujete ono što zaista mislite ili želite.
Četvrti obrazac može se pojaviti u vezama. Kritičan partner ili prijatelj možda vam neće odmah djelovati problematično jer vam je takva komunikacija poznata od ranije.
To ne znači da ste osuđeni na iste obrasce. Prepoznavanje onoga što ste naučili u djetinjstvu može biti prvi korak ka većem samopouzdanju, zdravijim granicama i odnosima u kojima se ne morate stalno dokazivati.
