U vezama partneri vremenom počinju uzimati jedno drugo zdravo za gotovo.
Naviknemo se na poruke, pozive, zagrljaje i na to da je osoba koju volimo uvijek tu. Zbog toga ponekad prestanemo pokazivati pažnju kao prije. Mislite da će partner razumjeti, oprostiti i ostati bez obzira na sve.
Međutim, onda dođe trenutak kada se druga osoba umori. Prestane se javljati prva. Prestane objašnjavati šta joj smeta. Prestane tražiti pažnju i počne se povlačiti.
Tada partner odjednom primijeti promjenu. Počne se više javljati, pokazivati pažnju i govoriti da će biti drugačije. Tek kada shvati da bi mogao izgubiti osobu koju voli, postane svjestan koliko mu ona zapravo znači.
Ljudi često počnu više cijeniti partnera tek kada shvate da bi ga mogli izgubiti. Tek tada postanu svjesni koliko im ta osoba znači i koliko su možda ranije uzimali njenu ljubav zdravo za gotovo.
To se događa zato što strah od gubitka često pokrene ono što razgovori i upozorenja nisu uspjeli pokrenuti.
Partner se može promijeniti tek tada jer:
– Do tada nije osjećao stvarnu posljedicu svog ponašanja. Znao je da ćete, unatoč svađama i nezadovoljstvu, vjerojatno ostati.
– Vašu prisutnost je počeo uzimati zdravo za gotovo. Kad shvati da više niste “sigurna opcija”, postane svjestan vaše vrijednosti.
– Tek tada shvati da vaše granice nisu prazna prijetnja. Ako ste mnogo puta govorili što vam smeta, a ništa se nije promijenilo, tek konkretna mogućnost prekida može mu pokazati da je situacija ozbiljna.
– Gubitak izaziva emociju koju svakodnevna sigurnost ne izaziva. Strah, ljubomora, žaljenje ili panika mogu čovjeka natjerati na naglu reakciju.
– Možda vas nije želio izgubiti, ali se nije dovoljno trudio dok je vjerovao da vas ima. To je važna razlika.
Međutim, ljubav ne bi trebala funkcionisati tako. Ne bi trebalo da morate otići da bi vas neko počeo cijeniti. Ne bi trebalo da morate pokazati da možete živjeti bez nekoga da bi ta osoba shvatila koliko ste joj važni.
