Dan 4.
Po napuštanju porodilišta, babice, sestrice i dekice su vam rekli da kod kuće čuvate balon. Balon čine beba, mama, tata, regal u dnevnoj, te frižider sa hladnim mandarinama i jeftinim pilsnerom. Beba spava cijela četiri sata i pomisliš da sve ono što si čitao u brošurama lažu. Moje dijete ne plače, nego samo jede i spava. Ženu ti ono blijedilo sa porođaja još nije napustilo tako da strateški razmatraš šta da joj serviraš za doručak, ručak i večeru. Cvekla, borovnice, meso, vitamini, minerali, amfetamini, šta god treba. Ali ništa ne treba, jer žena hoće samo da spava, a ti si upravo potrošio sedam sati praveći janjeće nogice u medu i ružmarinu.
Dan 7.
Dijete ne prestaje plakati. Vrišti 27 sati dnevno i sada te već nije briga za ženino blijedilo, već razmišljaš kako da spasiš sebe. Jedini mir nalaziš na wc šolji čitajući viber poruke od strina, tetki, prijatelja i radnih neprijatelja koji suptilno hoće da ti se uvale u posjetu jer si eto dijete dobio. Napišeš da posjeta nema dok dijete ne pređe broj pelena četiri i pošalješ svima. Strina te odmah blokirala na Fejsu i rekla ostatku familije da si bezobrazan.
Moje dijete ne plače, nego samo jede i spava. Ženu ti ono blijedilo sa porođaja još nije napustilo tako da strateški razmatraš šta da joj serviraš za doručak, ručak i večeru. Cvekla, borovnice, meso, vitamini, minerali, amfetamini, šta god treba. Ali ništa ne treba, jer žena hoće samo da spava, a ti si upravo potrošio sedam sati praveći janjeće nogice u medu i ružmarinu.
Dan 12.
Temperatura kod djeteta 40, sati je pola dva ujutru. Plače žena, vrišti dijete, ti voziš auto iz garaže. U bolnici djetetu hoće da vade nalaze, ali ne nalaze venu pa je bodu na 182 mjesta. Dijete više ne vrišti, nego ulriče. Temperatura je spala ujutru, ali nije spao tvoj nagon za samoukinućem vlastitog nenaspavanog života. Žena je i dalje blijeda i uslijed postporođajne utakmice hormona, čas plače, čas kupuje kuću za koju vam treba kredit na 90 godina, čas gleda Kardashiane na TV, koje inače nikada ne gleda. Čak štaviše, prezire ih.
Dan 19.
Dijete spavalo veći dio noći. Nađeš nekog keksa, sira i džema i ujutru sa ženom nazdravljaš vinom, jer dan i noć više nemaju nikakva značenja u tvom životu. U sveopštoj euforiji bebi pjevušiš hitove Dine Merlina, i nagovaraš ženu da uzmete vikend putovanje negdje gdje ima kebab i sauna. Dijete se probudilo i još uvijek ne plače! Uslikavate se od dragosti. Na Fejsu vam govore kako ste prelijepi i kako vam je beba preslatka, iako je podbuhla od plača i smežurana od porođaja, a vi izgledate kao da ste upravo stigli iz Bangkoka gdje ste gurali LSD u guzicu.
Temperatura kod djeteta 40, sati je pola dva ujutru. Plače žena, vrišti dijete, ti voziš auto iz garaže. U bolnici djetetu hoće da vade nalaze, ali ne nalaze venu pa je bodu na 182 mjesta. Dijete više ne vrišti, nego ulriče.
Dan 27.
Idete na redovni pregled kod doktora. Trpate ona kolica u auto, 43 torbe sa pelenama i rezervnom odjećom. Iako ste se istuširali prije pola sata, već sada smrdite na znoj. Dok čekate red kod doktora, jer ste poranili 40 minuta, računajući na gužvu na putu, koje nije bilo, okačite još jednu sliku na Fejs. Opet divni ste, krasni ste, prelijepi ste i savršeni ste. Doktor vas prima i saopštava da kukovi kod bebe nisu dobro razvijeni te da mora nositi nekakvu kandžu 12 sedmica. Vi u plaču i već vidite kako beba umire, a doktor kaže da to nije ništa, te da to i nije baš tako rijetko. Izlazite sa onim torbama i kolicima iz bolnice dok stiže poruka od bivše strine, koja kaže da zna da je bilo rano onda, ali eto da bi sada htjela vidjeti bebu. Šalješ strinu u kurac.
Dan 35.
Navikli ste se na onu kandžu koju beba nosi, a i beba se navikla na nju. Spavanje je postalo učestalije, al ste već naviknuti na nespavanje, pa vam je svejedno. Raja vam šalje poruke i poručuje da se vidite na pivama. Sjedite u tramvaju, na putu prema pivama, i fantomski ljuljate dijete u naručju. Dijete koje nije tu, ali koje ste ljuljali toliko u zadnjih mjesec dana, da mislite da ljudi ništa drugo na svijetu ne čine, sem što se ljuljaju.
Doktor vas prima i saopštava da kukovi kod bebe nisu dobro razvijeni te da mora nositi nekakvu kandžu 12 sedmica. Vi u plaču i već vidite kako beba umire, a doktor kaže da to nije ništa, te da to i nije baš tako rijetko. Izlazite sa onim torbama i kolicima iz bolnice dok stiže poruka od bivše strine, koja kaže da zna da je bilo rano onda, ali eto da bi sada htjela vidjeti bebu. Šalješ strinu u kurac.
Dan 41.
Vraćate se dnevnim rutinama koje ste imali u prošlom životu. Jedete ručak u isto vrijeme, a čak ste počeli da se i tuširate opet svakodnevno. Uspjeli ste čak i da se uključite u jednu Fejs diskusiju o tome da pande više nisu na listi ugroženih životinja. Strina je konačno došla u posjetu i donijela burek, balone i nekakvu tursku Hello Kitty majicu koja izgleda kao da je pravljena za kengure, a ne za ljude.
Imati dijete je posao. Posao u tri smjene, koji nije plaćen, te uz koji nema godišnjeg, regresa ili vikenda. Međutim, udvoje je lakše. Puno lakše.
Tekst prenosimo sa bloga Rodney C. Trotter.
