Očekujem da reakcija široke narodne mase (naravno, ukoliko ovaj tekst dospije do čitatelja) već na samom početku bude sumnjičavost, zbog naslova. Ljudi će reći: ,,Ha, opet neko derište koje se pravi pametno“ ili ,,Još jedna u nizu koja sebe smatra drugačijom i posebnom“. Istrenirala sam sebe tako da me nerazumijevanje većine ne dotiče sve dok postoji manjina, makar pojedinac, koji razumije ono o čemu govorim i pišem.
Zašto sebe smatram atipičnom? Zato što ne pripadam ovdje. Prostorno – nerijetko me guši ograničenost naše balkanske sredine. Vremenski – živimo u svijetu poremećenih vrijednosti. Ipak, čovjek treba biti spreman na prilagođavanje ali i svjestan da možda ne može promijeniti okolinu, ali može svoj svijet.
Još par godina unazad ja sam odlučila da slijedim svoje snove. Da puno sanjam, a da još više radim na stvaranju mogućnosti i ostvarenjima tih snova. Shvatila sam da najviši stepen ispunjenosti i zadovoljstva sobom osjećam dok pišem. I dok razmišljam, analiziram, maštam. Za svakoga od nas ima nade sve dok postavljamo pitanja i spremni smo da ono što nazivaju stvarnošću kritiči preispitujemo.
Sa svojih 18 godina, uz mnogo posmatranja okoline i proučavanja kako drugih, tako i sebe same, shvatila sam koliko je zaista tačno da boljem životu ne vodi čekanje krupnih promjena od krucijalnog značaja već sitne spoznaje koje mijenjaju naše viđenje i doživljaje stvari.
- Ako ti je dobro dok si sam sa sobom, sa drugim ljudima ti može biti samo bolje.
Čovjek jeste društveno biće, ali ne smije da dopusti sebi da se na druge osloni toliko da od njih zavisi. Mnogi se boje da ostanu sami, da provedu kvalitetno vrijeme sa sobom, da upoznaju sebe. Kada je u nama mir, nikakva spoljašnja buka ne može to poremetiti. Ako smo načisto sa sobom, iz drugih ljudi ćemo uspjeti da izvučemo samo najbolje.
- Bez svakog se može.
Pod ovim ne mislim na gubitke voljenih osoba od kojih nas rastavi smrt jer takav bol ne prolazi. Samo naučiš da živiš sa tim.
Ovo se odnosi na sve one prijatelje koji su vam uljepšavali dane pa su onda vaši odnosi odjednom zahladili. Za sve one partnere sa kojima ste sanjali o “zauvijek zajedno“ a onda je sve nestalo kao da nije ni bilo. Na sve one ljude kojima ste bili spremni iznova i iznova da pružate šanse, ali nije bilo dovoljno.
Svako može otići od nas kada to poželi. Jedina osoba koja tebi uvijek ostaje si ti sam. Niko nema obavezu da nas voli i da bude tu. Ali uvijek se nađe neko ko to želi više nego bilo šta drugo.
- Ljubav je svoj gospodar.
Naše je da se zalažemo da nastala osjećanja usmjeravamo na pravi način.
- Samopouzdanje je, uz trud, rad i ulaganje, formula uspjeha.
Zadaj sebi cilj, budi siguran u svoje sposobnosti i daj svoj maksimum. Podigni glavu, podrži sebe i kaži ,,ja to mogu!“, a onda to i dokaži.
- Kajanje je beskorisno.
Griješi svako ko nešto radi. Od grešaka ne treba bježati i poricati ih već iskoristiti za lakše postizanje budućeg cilja. Oni koji “pucaju na visoko“ znaju da bez pokušaja i rizika nema profitabilne igre.
- Radi po osjećaju.
Naše srce je najbolji vodič. Potrebno je samo da naučimo da ga pažljivo slušamo. Nije bitno čime se baviš, sve dok ti to stvara dobar osjećaj, a ne škodi drugima. Skupi hrabrosti i iskoristi prilike koje ti se pružaju.
Sposobni smo da svoje misli, osjećanja i potrebe kontrolišemo više nego što mislimo. Možda je lakše prepustiti se, ali osjećaj moći koji se javlja kada ovladaš sobom, ne može se porediti ni sa čim drugim.
Kvalitet našeg života je određen našom percepcijom. Događaje možda ne možemo promijeniti ali svakako možemo promijeniti naš pogled na njih. Kada odredimo prioritete i budemo spremni na prihvatanje i suočavanje, tada sami postavljamo granice i pišemo svoju priču.
Vjerovatno vam nijesam saopštila ništa što već nijeste znali, ali na ovakve činjenice, žureći da stignemo svakodnevnicu, često zaboravimo. Ponekad nam zatreba dobronamjerni šamar da nas osvijesti i neko da nas podsjeti da se u svemu krije više smisla nego što se na površini vidi.
Dozvoljeno ti je da se strogo držiš svih pravila, da radiš onoliko koliko je neophodno, da živiš onoliko koliko moraš i da dozvoliš da ti život kao voz u kome bi trebalo da si ti mašinovođa, prođe pored tebe dok ga sa klupe gledaš umjesto da uskočiš i zauzmeš poziciju. Ipak, ako napraviš takav odabir, nemaš pravo da se žališ. Ostani tu, ne pomiči se s mjesta i gledaj tuđa postignuća. A možeš da učiniš da zaslužiš mnogo više. Svako od nas ima nešto za šta se vrijedi boriti. Izbor je tvoj.
Ja biram da stvaram i da ne dozvolim da u mojoj životnoj priči neko drugi preuzme glavnu ulogu i uradi sve ono što se ja nijesam usudila. A koji je tvoj izbor?
