Anksioznost je danas jedan od najčešćih mentalnih poremećaja na svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 2019. godine čak je 301 milijun ljudi patilo od anksioznosti.
U SAD-u oko trećinu odraslih u nekom trenutku svojeg života doživi neki oblik tjeskobe, a prošle godine gotovo 20 % odraslih je imalo anksiozni poremećaj – češće žene (23,4 %) nego muškarci (14,3 %).
Simptomi često počinju u djetinjstvu ili adolescenciji.
Rezultati ankete Američke psihijatrijske udruge iz 2024. godine pokazuju da se odrasli sve više osjećaju tjeskobno. Čak 43 % odraslih u SAD-u kaže da se osjeća tjeskobnije nego prošle godine, a razlozi su često trenutni događaji, poput gospodarskih kretanja, izbora ili nasilja.
Sedam ključnih savjeta za upravljanje anksioznošću
Iako tjeskoba može biti neugodan osjećaj, ona također nosi i vrijednu poruku o našim vrijednostima i granicama. Evo sedam ključnih savjeta koji vam mogu pomoći da bolje razumijete svoju anksioznost i naučite njome upravljati.
-
Umjerena anksioznost može biti korisna
Blagi oblik tjeskobe može vas motivirati, pomoći vam da budete marljiviji i savjesniji. Pretjerana tjeskoba i stres negativno utječu na tijelo – od mišićno-koštanog sustava, preko srca i pluća, do probavnog sustava.
Kronični stres može uzrokovati umor, glavobolje, razdražljivost i otežanu koncentraciju. Ključno je prepoznati kada anksioznost prelazi granicu i počinje ometati svakodnevni život.
-
Anksioznost vas povezuje s vašim vrijednostima
Vaša tjeskoba često reflektira ono što vam je važno. Briga o prijateljstvu, radnoj etici ili obiteljskim obavezama pokazuje da ste povezani sa svojim unutarnjim vrijednostima.
Umjesto da je doživljavate kao neprijatelja, zahvalite svojoj tjeskobi što vas podsjeća na ono što je važno u vašem životu.
-
Naša anksioznost ima evolucijsku ulogu
Mozak i tijelo stalno balansiraju između sigurnosti i povezivanja s drugima, izbjegavajući potencijalne prijetnje.
Naš autonomni živčani sustav neprestano procjenjuje što je sigurno, a što opasno, što može dovesti do reakcija poput straha ili povlačenja. Razumijevanje ovih mehanizama smanjuje samokritičnost i pomaže da se prema sebi odnosite s više suosjećanja.
-
Primjećivanje aksioznosti vodi k iscjeljenju
Tjeskoba može biti signal što trebate učiniti kako biste izgradili otpornost i samopouzdanje. Često nas upravo stvari koje izbjegavamo, jer nas plaše, vode prema osobnom rastu i razvoju.
-
Uloženi trud jača um i tijelo
Vaše misli, bilo da brinete, previše analizirate ili katastrofirate, mogu se smiriti ako se svjesno usredotočite na sadašnji trenutak. Važno je djelovati promišljeno i ne dopustiti da impulzivne reakcije naruše kvalitetu vašeg života.
-
Izbjegavanje pojačava anksioznost
Kada se stvari koje nas plaše izbjegavaju, to često stvara samopodržavajući ciklus. Primjerice, izbjegavanje socijalnih situacija može dodatno učvrstiti nesigurnost. Suočavanje s izazovima, iako neugodno, može prekinuti ovaj ciklus.
-
Anksioznost može postati dio identiteta
Ako se tjeskoba razvije u djetinjstvu ili adolescenciji, lako postane dio vaše osobnosti. Učenje da se prepoznate kao “osoba s anksioznošću” umjesto “anksiozna osoba” može vam pomoći da se ne poistovjećujete sa svojim strahovima i da njima upravljate na zdrav način.






