NAKON preseljenja u Italiju 2024. godine, jedna od prvih stvari koje je novinarka Nicole Karlis primijetila bio je specifičan način života talijanskih baka, odnosno nonna, piše ona za SELF. One posvuda idu pješice, često i preko cijelog grada, bez ikakve pomoći. Mnoge su dotjerane, ali ne pokušavaju prikriti svoje godine. Zato nije iznenađujuće što se na društvenim mrežama pojavio trend nazvan nonnamaxxing, ideja da se život može poboljšati usvajanjem navika talijanskih baka.
Od talijanskih baka doista se može mnogo naučiti. Italija je pri samom vrhu Europske unije po očekivanom životnom vijeku, a broj stogodišnjaka ondje raste. Dio sela na Sardiniji ubraja se među pet svjetskih Plavih zona.
Savjeti za nonnamaxxing uključuju manje vremena na društvenim mrežama, domaću hranu i duge ručkove s prijateljima. No iza onoga što dobro izgleda na Instagramu i TikToku krije se nešto više. Licia Fertz, 96-godišnja nonna iz Viterba, za SELF kaže da je istina zapravo suprotna od povlačenja iz života.
“Šminkam se i nosim vesele boje, čak i kad ne izlazim iz kuće, jer je lijepo predstaviti se kao čin ljubavi prema sebi”, kaže Fertz.
Prihvaćanje starenja
Talijanske bake uglavnom ne pokušavaju izgledati mlađe nego što jesu. Na bazenima i plažama žene svih dobi, uključujući bake, često nose bikinije. To djeluje osvježavajuće i odražava kulturni stav da je starenje prirodan dio života.
Fertz smatra da je upravo takav način razmišljanja ključ njezina dugog i zdravog života. “Nikada nemojte o sebi razmišljati kao o staroj osobi. Rođeni ste mladi.”
Pokazalo se da pozitivan stav prema starenju može pomoći ljudima da žive dulje. Nedavna istraživanja pokazala su povezanost između toga kako žene gledaju na starenje i brzine kojom doista stare.
“Iznimno je važno kakav stav imamo prema starenju. Je li ono dar? Predstavlja li mudrost, zrelost i bogatstvo života ili propadanje i gubitak? I jedno i drugo može biti istina, ali na nama je da izaberemo kako ćemo na to gledati.”
Aktivna uloga u brizi za druge
Kada roditelji dolaze po djecu u školu u Italiji, ondje nisu samo majke i očevi, već i bake. One su snažno uključene u živote svojih unuka i aktivno sudjeluju u njihovu odgoju. Talijansko gospodarstvo velikim se dijelom oslanja na neplaćeni rad baka, o čemu se često raspravlja u lokalnim roditeljskim grupama.
Istraživanja pokazuju da briga o drugima u starijoj dobi može pridonijeti zdravijem starenju i zaštititi od kognitivnog propadanja. Jedna studija pokazala je da bake i djedovi koji su čuvali unuke, pomagali im oko zadaće ili ih vozili u školu postižu bolje rezultate na testovima pamćenja i verbalnih sposobnosti od onih koji nisu bili uključeni u brigu.
“Živim sa svojim unukom. Ja sam prabaka i svaki dan s praunukom dar je koji me neprestano veseli”, kaže Fertz.
Čak i oni koji nisu bake ili djedovi mogu imati koristi od pomaganja drugima. Prema istraživanju objavljenom u American Journal of Preventive Medicine, ljudi koji volontiraju više od 100 sati godišnje imaju manji rizik od smrtnosti, više optimizma i jači osjećaj svrhe.
Hodanje kao način života
Talijanski gradovi i sela vrlo su prilagođeni pješacima, pa hodanje ondje nije samo oblik rekreacije, već dio svakodnevice. Čak i kada netko ima automobil, do mnogih mjesta može se doći jedino pješice zbog uskih ulica karakterističnih za talijanske gradove.
“Hodanje je najosnovniji oblik tjelesne aktivnosti, a stotine istraživanja potvrđuju da ljudima pomaže da sporije i kvalitetnije stare”, kaže Daniel Lieberman, profesor ljudske evolucijske biologije na Sveučilištu Harvard.
Paola Mariotti, pedijatrica i nonna iz Firence, kaže da joj je hodanje iznimno važno, kao što je bilo i njezinim bakama i djedovima, koji nisu imali automobil i svugdje su išli pješice. Danas nastoji napraviti najmanje 5000 koraka dnevno, a cilj joj je dosegnuti 10 000. Studija iz 2025. pokazala je da čak i 15 minuta brzog hodanja dnevno može smanjiti rizik od prerane smrti.
Umijeće življenja u trenutku
U talijanskim kafićima bake često mirno piju kavu, promatraju ljude i ne gledaju u mobitele. Neki bi to nazvali dolce far niente, slatkoćom nerada.
Takvi trenuci odmora i prisutnosti u Italiji su češći, ali iza njih stoji nešto dublje. Oni odražavaju način života u kojem se kvaliteta stavlja ispred količine, a stalna produktivnost nije najvažnija vrijednost.
Psihoterapeut Jonathan Alpert smatra da nonnamaxxing ima manje veze sa stvarnim talijanskim bakama, a više sa željom generacije Z da pobjegne od kulture neprestanog rada.
“Privlačnost leži u fantaziji o životu koji djeluje prizemljeno, toplo i bez žurbe. Mnogi mladi ljudi izgaraju od pritiska da stalno budu produktivni i da vlastiti život pretvore u sadržaj.”
Iako se obavljanje više stvari istodobno može činiti učinkovitim, istraživači upozoravaju da često ima suprotan učinak i povećava razinu stresa. Protuotrov za takav način života jest svjesnije življenje.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Prehrana u skladu s prirodom
U Italiji se velik naglasak stavlja na sezonske namirnice. Na mnogim tržnicama kupci mogu vidjeti tablice s popisom voća i povrća koje je u sezoni tijekom pojedinog mjeseca.
Antonino De Lorenzo, profesor emeritus humane prehrane na Sveučilištu Rim Tor Vergata, kaže da vrijednost nije samo u raznolikosti prehrane, već i u tome što sezonske namirnice najčešće sadrže manje konzervansa i industrijskih dodataka.
“Svježina, raznolikost, zrelost i način pripreme mogu znatno utjecati na nutritivnu vrijednost hrane”, kaže.
Doista, mediteranska prehrana, koja se temelji na maslinovom ulju, povrću, voću, cjelovitim žitaricama i mahunarkama, povezana je s dugovječnošću. Istraživači često ističu da mediteranska prehrana nije dijeta, već način života.
Povezanost sa zajednicom
Talijanske bake poznate su po tome što su snažno povezane sa svojim susjedima i zajednicom, ponekad čak i previše. Na društvenim mrežama često se može vidjeti šala da su upravo talijanske bake najbolji sigurnosni sustav u Italiji.
“Najvažnija stvar za dug i sretan život? Nemojte se izolirati”, kaže Fertz. “Uvijek budite u kontaktu s ljudima, putujte, planirajte druženja i izlazite iz kuće.”
Prema istraživanjima, osjećaj svrhe može pomoći u očuvanju kognitivnih sposobnosti u starijoj dobi te smanjiti rizik od depresije i usamljenosti. Bilo da je riječ o hobiju, volontiranju ili sudjelovanju u životu zajednice, najvažnije je ostati povezan s drugima.
Jer, kako kaže Fertz, “jedino što vas doista čini starima jest dosada”.
