Odnosima ponekad treba pauza.
Ono vrijeme jedno bez drugog.
Da vidiš da li dišeš bolje ili teže, da li ti taj višak vazduha prija ili ti je teret.
Da vidiš da li ta jedna stolica koju dobiješ nazad ima korist bar da na nju digneš noge ili ti je teret, voljela bi da na njoj ipak neko sjedi.
Da vidiš da li si u toj pauzi bez teksta, ili inspiracija dolazi sa svih strana.
Odnosima ponekad treba pauza.
Dovoljno duga da upitnici postanu odgovori, dovoljno kratka da ne postane odlazak.
Odnosima ponekad treba pauza.
Da viidiš boli li prostor i vrijeme više ili manje sad kad si sam(a).
Da vidiš da li ideje postaju realizacija sa ili bez te osobe.
Da vidiš da li imaš prazan prostor u glavi i vremenu koji ti koristi ili te guši u toj pauzi.
Odnosima ponekad treba pauza.
Jer nekim ljudima baš ta pauza otvori vrata koja su se bojali da otvore.
I neki ljudi kad prođu kroz ta vrata nikad se više ne vrate.
Za njih je pauza jednosmjerna karta.
Zato odnosima ponekad treba pauza. Jer ljubav je i kad neko ode. Tamo gdje on misli da je bolje i ljepše.
A ljubav baš to i želi, zar ne?
Da je onom koga volite – bolje i ljepše.
