Uglavnom mame samo uzdahnu pri pomisli na malo slobodnog vremena, a kamoli da pronađu kakav hobi. Kakav je to luksuz, čak graniči sa ludilom ili gluposti!

Teške kapi kiše lupaju po krovu kao za uzbunu. Bude me iz i onako površnog sna. Otvaram oči i kao i svako jutro, ugledam prazninu ove sobe koja daje sve od sebe da pomislim kako je moj dom. Kako se ništa nije promijenilo.

Leži na podu zamračene sobe između kauča i stolića, pokušavajući uhvatiti dah. Zadnjih dana stvarnost ju je silovito oborila s nogu i bacila u poznatu crnu jamu iz koje se mora čupati van, ako treba, grebući noktima do krvi. Ovaj put ima razlog za život.

Moj prvi poljubac je završio neslavno. Topla ljetna noć, zrikavci, dečko za kojim sam ludila, sve kao u usporenom snimku romantičnog filma, a onda povraćanje i nekontrolisani plač.

Kako to inače i biva, događaji, knjige, razgovori, ljudi, koji će ti promijeniti život, ili da budemo skromniji bar shvatanje života, naiđu sasvim slučajno. Cijeniš ih onda još više, imajući na umu kako je sudbina varljiva i pomalo zločesta u svojoj igri, čiji smo nedobrovoljni učesnici.

Kad mama uzme stvar u svoje ruke. Tu trava više ne raste. Wow. To niste očekivali? Ipak mislim i da ova tema zaslužuje malo iskrenosti. Samo zrno mithbusting-a.

Ups! Naslov kakav još niste vidjeli, a mislim da ste trebali. Ne, ovo nije još jedna “clickbait” klopka sa silnih facebook stranica koje znaju kako biti najmama i “proizvesti” najljepše i najpametnije čeljade.

Svako od nas svom detetu želi najbolje. Trebalo bi da želimo najbolje i sebi; ali mi često ne znamo šta je to.

Pitam se dosta često da li poznajem sebe? Koje su moje želje i nadanja, da li je život koji živim nešto što sam poželjela ili splet okolnosti?