Pomirila sam se s tim da ću ostarjeti sama. Uvijek sam se zamišljala sama. U mojoj kućici u cvijeću nema prostora za muža i djecu. Možda sam baš takvim mislima tjerala ljude od sebe. Možda sam takva jer nisam dobivala dovoljno pažnje kada sam bila mala.
Postoje situacije koje su jasan pokazatelj da to nije to.
Razvojem tehnologije se mnogo toga iz stvarnog života preselilo na Internet. Više ne čekamo u bankama da bismo platili račune, odjeću naručujemo iz online radnji, a bioskop smo zamijenili različitim torentima. Čak smo u virtuelni svijet preselili i seks. Ili ga barem u nekoj mjeri modifikovali i prilagodili novom okruženju.
Italija je moja obećana zemlja. Kada maštam o sebi, svom domu i životu u budućnosti – mjesto radnje je Italija. Vidim se u malenoj kućici, negdje u Toskani. Imam svoj vrt, puno prozora i svjetlosti, balkon s kojeg se uvijek čuje glazba koja prolaznike tjera da zastanu.
Normalizacija intimnog nasilja predstavlja uznemirujući trend, tako da pripadnici oba pola otvoreno pričaju i priznaju kako su udarili svog partnera ili partnericu ističući razlog zašto je taj čin nasilja bio opravdan.
Zahvaljujem im što su mi pomogli da shvatim koliko si mi važan.
Praznici su vrijeme za razmišljanje o ljudima koji su nam posebni i važni u životu. No, imati partnera ne bi trebala biti najbitnija stvar nečijeg blagdanskog iskustva.
Postoje te neke ljubavi koje te vječno zarobe. I postoje valjda baš zato, da te podsjete da si na ovoj planeti da se osjetiš kao na kakvoj robiji, ponekad.
Do sada ste već (nadamo se) postale svjesne da je svijet zagađen dvostrukim standardima, koji se često ignorišu “zarad očivanja mira”.
Lijepo je biti zadovoljan svojom ljubavnom vezom, ali je stvari potrebno začiniti s vremena na vrijeme. Neki se odluče za spontanu večeru, drugi dođu kući sa buketom cvijeća, istina, ne govoreći “izvini”, ali uz onu “ti si najbolja”. Ima i…
