U svojoj novoj knjizi “Muškarci koje treba izbjegavati u umjetnosti i životu” Nicole Tersigni koristi svoju vještinu i Twitter kako bi rasvijetlila iskustvo žena koje su bile uznemirene od strane zabrinutih trolova i mnogih drugih.
Još sam bila prekrivena paperjem, i nije mi baš dopiralo do mozga da većina onih tužnih, prljavih i kompromitujućih tračeva koji stignu čak i do mojih ušiju, nose dosta istine u sebi.
I biramo one zbog kojih nam otpada kosa.
Sve smo mi u svom ljubavnom životu barem jednom bile u vezi s dobrim momkom i isto tako bile lude za zločestim frajerom.
Kada govorimo o iskorištavanju, emocionalnom, fizičkom, a i onom materijalnom, najčešće govorimo o ženama koje takav vid koristi ostvaruju iz veze sa muškarcem.
Gdje prestajem “ja”, a počinjemo “mi”?
Ostajemo!
Najgore je kada se ništa ne dešava- često sam govorila sama sebi posmatrajući parove koji više izgledaju kao braća i sestre, nego kao neko ko se već 11 godina bezuslovno voli.
Već odavno joj ne pišem, ne zovem je i ne obraćam joj se. Za mene ona sada ne postoji. Ruši mi koncept, pravi zazubice i zadržava me na mom putu.
Otkad mogu da poimam svijet oko sebe, voljela sam ljude. I voljela sam da budem voljena. Prihvaćena.
Da budem okružena gomilom.
Kako se postaviti prema ljudima koji imaju problem ali zapravo ne žele da ga reše, već samo da kukaju o njemu? U odgovoru na to pitanje valja poći od nekih činjenica.
Izolacija primorava solere da prigrle emocionalnu intimnost.
