Trenutno se nalazim između bijesa i zahvalnosti.
Zahvalna sam na toliko toga, ali ne mogu da ignorišem bijes.
Hej ti.
Baš ti, a i ja, i on i ona i svi mi koji smo dio Bosne Hercegovine, Balkana, Ex YU, pravoslavne, katoličke, hinduističke ili islamske religije, moleri, doktori, preduzetnici ili pak vozači.
Iz dana u dan tokom ove 2020. godine svjedočimo brojnim izazovima koje život kao takav stavlja pred nas.
Kada kažemo za nekog da je „kralj/ica drame“, pod tim podrazumevamo osobe koje sve doživljavaju dramatično i koje na takav način komuniciraju sa drugim ljudima.
Voljeti sebe ne znači biti sebičan.
Svaka od nas ima milion sjećanja na 8. mart.
Žalosno je da su mi se svi smijali i govorili neće on to moći, samo je moj hranitelj, koji je preuzeo brigu o meni nakon Ifkine smrti, rekao pa nek proba.
Pričica ohoho snage i smisla, koju vrijedi znati i ponavljati.
U današnje vrijeme biti anoniman, nepoznat i biti „van mreže“ je pivilegija, baš kao što je poznatost bila prije nekoliko decenija.
Ne molite za ljubav one koji nemaju vremena za vas, one koji misle samo na sebe. Nikada to ne radite.
