Polako se povlači, kao da će svakako časa nestati i otići.
Lagano i nježno se provlači kroz svaki pramen kose i mazi me nježnošću.
Postoji jedna metafora terapijska zvana.
Ne vezuj se,
Kažem,
Završiće se loše.
Vadi svečani zlatni servis iz špajza, odmah!
Ovo nije vježba, ponavljam ovo nije vježba!
Od danas jedemo iz svadbenog poklon servisa! Forever.
Proljeće nije uvijek tako toplo i nježno, nije samo cvijetanje i toplina između dlanova prisutna u njemu.
Feđa, mamina lijeva strana srca, mamina radost, mamina tuga, bol prevelika.
Kad smo bili deca, jednom u selu, brat se popeo na sprat, da dohvati gnezdo koje je bilo pod krovom.
Izbacio se malo više napred, i pao.
Pre nekoliko godina sam imala priliku da učestvujem u simulaciji suđenja sa porotom.
Sve k’o na filmu.
Ispod srca imam modricu.
Kada su tvoje ruke dotakle tuđu kosu,
naprsli su kosmosi pod mojim rebrima.
Laste u gnijezda dolaze, hrabro, samouvjereno i spretno.
Znaju da će pronaći svoje utočište u uglu nekog balkona na periferiji grada ili u uglu krova starih napuštenih kuća.
