Neće priznati, ni kad bi morao
Onako silan, uznosit, ranjen je, orao
Osjetiš, kad ga gledaš kako krilima nebo para
Iscijelila bih ga, ali on nema želje, a ja nemam dara.
Čujem mu pjev. Zov ratnika
Vidim mu srce, ne pokazuje ni krika
Navukao je oklope, isukao mač
Uprkos..Čujem mu duše plač.
Ne leti sam, pružam ti ruku
Skini oklop, imaš sigurnu ruku
Ugasi vatru, smiri vjetrove silne
Poslušaj moje riječi, umilne
O moj crni gavrane
Srce vrapčića, ima mane
Ali je odano, ima riječi slavuja
Spusti krila sokole, proći će oluja.
Priđi mi. Crnog perja raštrkanog
Srca, slomljenog, uplakanog.
Osjetiš moj orlu, ali opečen si, pomalo te i strah
Bježiš od one, koja bi ti dala svoj posljednji dah.
Dođi. Izliječit ćemo krila. Nije ti valjda toliko visina mila?
Usamljenost. Tebe boli, pa gledaš ka Njemu
Nisi napušten, nisi sam, uprkos svemu.
Melem bi se nanio, orao bi odmorio
Samo kad bi svoj gard oborio
Bez straha se prepustio letu
Vidio bi sreću, mir i spokoj, ne samo iskušenje na ovom svijetu.
Neće on. Da napusti svoj tron.
Samotno plavetnilo neba
Bez obzira šta mu duši zaista treba.
Boji se, moj ranjeni orao
Šta ako bez oba krila letjeti bude morao?
Ali šta poletiš, kao Ikarus, do Sunca
Bez da padneš u more
Šta ako ludi pjesnik čeka da zajedno dobijete bore
U ruci, srce, i komad hljeba
Navratit će uvijek kad mu ljubavi treba
Samo da bi u pola leta odlučio ostati gladan
Moj orliću, nije li takav život, jadan?
Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.