“I moguće je čak i da će vam nekada u budućnosti vratiti ta mesta, uređenija, i reći: „Sećam se ovoga“, i nežnost među vama će porasti.
Takva vrsta razmene je tihi zavet o našoj nerazdvojivosti. Takvu pažnju, koja alhemijski od razdvojenosti pravi bliskost, zovemo prisutnost. Ona je prostor izvan običnog vremena, pun nejasnoća i rizika, gde postoji šansa da se nešto neverovatno dogodi.
Kao vrsta bistrine, prisutnost je budnost. Više ne reagujemo automatski, nego se uključujemo u odvijanje stvarnosti. Takva pažnja prema životu jedna je od najviših duhovnih praksi. Kada razvijamo svoj kapacitet za nju, prisutnost nas može preneti u uzvišena ili ekstatična stanja. Ako to dobro radite, prisutnost vas čini osetljivima na vaše okruženje.
Stavlja vas u sam centar neudobnosti, neprijatnosti, bola, nelagode i protivrečnosti – upravo tamo gde možete da razvijete veštinu susreta sa životom onakvim kakav on jeste, a ne onakvim kakav biste voleli da on bude. Drugim rečima, dozvolite celokupnom spektru dešavanja da postane deo vašeg iskustva, umesto da hranite otpor prema njemu.
Uz to, prisutnost nas čini prijemčivijima za misteriju života. Kada na ovaj način shvatamo prisutnost, kao otvaranje ka onome što jeste, odmah osećamo kako se širi prostranost sveta. Upravo taj kapacitet za prisutnost budi naš osećaj odgovornosti za naše odnose, naše zajednice i prirodan svet, kao i naš autentičan kontakt sa njima.“
@tokopa
knjiga: Belonging: Remembering Ourselves Home
Preuzeto sa: instagram.com