Prošlog vikenda u prelijepom ambijentu novog lokala Kafeterije 5 u Banja Luci održan je jedinstven događaj u našoj državi.
Zašto jedinstven?
“Samohrane majke, razvedene ili one koje rode i podižu dete same, van partnerske zajednice… veliki krst, veliki izazov, stigma, odgovornost, hrabrost ali…
Mnogi su nagađali, ali sada je nauka potvrdila: neudate i žene bez djece su najsrećnija podgrupa u populaciji.
Ljudi oko nas su često imali običaj da kažu: „Vama mora da je divno, uvijek se možete spustiti kod svekrve na ručak, i znaš koliko će ti značiti kada dobijete dijete“.
Kada sam, ispostaviće se zauvek, odlazio iz male varoši u drugi grad i drugu jugoslovensku republiku, a bilo je to početkom 80-ih i koncem prvog razreda osnovne škole, moja učiteljica Bosa Urošević poklonila mi je „Čovekovu sudbinu“ Mihaila Šolohova.
U prošlosti, kada je brak bio prvenstveno pragmatična institucija, ljubav je bila dobrodošla, ali nije bila nužna.
Međusobno poštovanje je bilo ključno.
Razgovarale smo sa mladim ljudima koji nastoje da dobiju mjesto u društvu koje im pripada. A to je mjesto ono dobrog komšije, sugrađanina, prijatelja.
Volonoteri su pomogli oko pakovanja i dostave, ali ona je sama kuhala.
U starom kvartu vijetnamske prijestonice Hanoju, nedaleko od Hoan Kiem jezera, krije se uličica kao nijedna druga.
Priča o ljubavi i suosjećanju kroz hranu. Jedna univerzalna života priča, ispričana kroz primjer majke i kćereke Džil Meters (Jill Mathers).
