Kada sam, ispostaviće se zauvek, odlazio iz male varoši u drugi grad i drugu jugoslovensku republiku, a bilo je to početkom 80-ih i koncem prvog razreda osnovne škole, moja učiteljica Bosa Urošević poklonila mi je „Čovekovu sudbinu“ Mihaila Šolohova.
U prošlosti, kada je brak bio prvenstveno pragmatična institucija, ljubav je bila dobrodošla, ali nije bila nužna.
Međusobno poštovanje je bilo ključno.
Razgovarale smo sa mladim ljudima koji nastoje da dobiju mjesto u društvu koje im pripada. A to je mjesto ono dobrog komšije, sugrađanina, prijatelja.
Volonoteri su pomogli oko pakovanja i dostave, ali ona je sama kuhala.
U starom kvartu vijetnamske prijestonice Hanoju, nedaleko od Hoan Kiem jezera, krije se uličica kao nijedna druga.
Priča o ljubavi i suosjećanju kroz hranu. Jedna univerzalna života priča, ispričana kroz primjer majke i kćereke Džil Meters (Jill Mathers).
Jedna od bitnih stvari koja se za ljude vremenom mijenjala je ta da se broj opcija u svim životnim aspektima naglo povećao.
Ovaj tekst nije usmeren na one među vama koji biste da uvek okrivite druge.
Zabačeno selo Yar-Sale, u Sjevernom Sibiru, je dom grupi starijih žena.
