Srećan 8. mart, žene, devojčice i devojke!
Oduvek sam se divila ljudima koji imaju hrabrosti da svoj život promene iz korena.
Da donesu odluke koje menjaju smer njihovih života, da donesu odluku koja se svima čini ludom, a samo njima ne.
Drugi pun Mjesec u Vodoliji ove godine, jako rijetka i važna dešavanja.
Plus Vodolija koja je prevažna ove godine jer se u njoj nalaze Jupiter i Saturn.
Potrošila sam 95% svog života radeći ono što bih trebala.
Radeći stvari zbog osjećaja obaveze ili odgovornosti bez da razmislim da li te stvari meni donose lično zadovoljstvo.
Stojimo. Šta čekamo ?
Misao vodilju, bolje dane bez Virusa, prinčeve na konjima, pravo proljeće ili da otplovi zaglavljeni brod iz Sueckog kanala i nekako se time sve pokrene nabolje…
U moru burgera, pizza, umaka, začina, mozarelle i gorgonzole, probudila sam se jednog jutra silno želeći pasulj.
Danas, tamo gdje je nekad bio Budžak, sada je Lazarevo. To je kraj koji uvijek osjećam u sebi. Znam, šta znači riječ „budžak“, ali od svih sinonima meni je najbliži i jedino takav i prihvatam je kao „skriveno mjesto“.
Imam tu jednu zelenu majicu dugih rukava. Znaš one stvari koje su ti za po doma, poluraspadnute, stare, udobne, možda i zamazane, ali nekako su ti najdraže jer si u njima ti ti.
Kažu valja svako malo očistiti misli, torbu i sobu. Pa ako to ne važi početkom godine, ja onda zaista ne znam kad važi.
Danas je 3. januar. Treći. Januar. Upaljene su božićne lampice u svakoj prodavnici. Kupi ovo, kupi ono, želi ovo, želi ono, troši, troši, troši, troši…
