Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: Milica Carić: Biram da budem svoja
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > Uncategorized > Milica Carić: Biram da budem svoja
Uncategorized

Milica Carić: Biram da budem svoja

Brankica Rakovic
Objavljeno 17/07/2001 8:35
Brankica Rakovic
Podijeli
Podijeli

„Najbolje se osjećam među jednostavnim ljudima pred kojima mogu da odbacim svoje oklope, da zaboravim komplekse i opreznost, s kojima mogu da se smijem, da kažem sve sto mislim, ne plašeći se da će me pogrešno shvatiti. Srećom, ima takvih ljudi i ja im se uvijek neobično radujem.“

Ima li zaista takvih ljudi? Neka svako krene od sebe, jesmo li mi takvi ljudi? Hoćemo li izdržati da ne prokomentarišemo, ne osudimo ili krivo ne pogledamo neki drugačiji postupak, drugačiji način života, drugačije ljude, drugačiji svijet, od našeg?

Živimo u oklopu skovanom po tuđim standardima i tuđim vrijednostima i pokušavamo da budemo sve ono što je okolina odredila kao dobro. Da li je to zaista dobro? Nemamo hrabrosti ni da se pitamo jer nas odgovor plaši.

Preporučeno

Prvo su odnijeli TV, pa računar, a onda je otišao i tata
Omogućite djeci da budu mali pozorišni eksperti
Rekordi, rekordi: Koliko je težak najmanji sisar? Koliko Meksikanaca se istovremeno ljubilo?

U svijetu muškaraca – zakopčanih u košulje, džempere, okovanih skupocijenim satom i bez obzira na visokokvalitetne, udobne cipele, sa posljednjom markom automobila kao izborom za prevozno sredstvo. Muškaraca koji razmišljaju mišićima i očekuju da mišljenje i stavovi neće osvojiti ženu i dok pod izgradnjom sebe smatraju samo fizičku izgradnju.

I žena – iskvarcanih, sa dugom nadograđenom kosom, podleglih plastičnim operacijama nakon kojih svaka na svaku liči i sa svim modnim trendovima počevši od glave pa do pete. Žena koje ne misle, koje ne čuju od šuškanja novčanicama i ne vide od materijalne zaslijepljenosti.

Ja biram da budem svoja.

Biram da budem žena koja neće da se našminka ujutro kada izlazi iz kuće, ako joj se ne šminka. Biram da budem žena koja će sa istim ponosom hodati i u patikama i u potpeticama i biti jednako privlačna. Biram da budem opuštena, da se ne sramim reći da uživam u poeziji isto onoliko koliko uživam i u glasnoj klubskoj muzici. Biram da budem srećna zbog sebe, a ne zbog drugih.

Znam, platiću zbog toga cijenu koja se ogleda u osuđivanju i podrugljivim komentarima. Biću čudak jer nisam u kalupu. Narod je takav i kad nema šta da kaže, uvijek će da priča.

Znam i da rizikujem svoju socijalno – društvenu prihvaćenost i svoju poželjnost kao žene, ali ako me neko ne prihvata i ne želi takvu kakva jesam, onda tog nekog ni ja ne prihvatam. Sve sa osmijehom na licu i lijepim željama, „daleko im kuća od moje“.

Umori se čovjek vremenom od glume onog što nije. Jer nije čitav život pozornica, ne postoji scenario i naučen tekst. Postoje samo nepredvidive situacije koje nas tjeraju da odreagujemo i na način na koji to uradimo iskristališu nas kao osobu. Neću reći dobru ili lošu jer takva podjela za mene ne postoji. Niko nije kompetentan da kaže šta je dobro, a šta loše jer komparaciju između toga krojimo sami i po sebi. A to ne može da bude objektivno mišljenje.

Moja poruka nije da si bolji ako si drugačiji, nego da samo trebaš da budeš svoj.

Možda će nekome ove moje riječi zvučati lagane, već rečene, ali su zapravo teške, preteške. Stoje već duže vrijeme na mojim leđima, savijaju me do poda. Onda shvatim da zapravo od njihove težine klečim, ponizno, pognute glave. Ćutim, dok pričaju oni koji i nemaju šta da kažu. Onda kada za sve ono što prećutimo i progutamo nema više mjesta u nama, desi se promjena.

„Nešto te promijeni. Shvatiš da ne možeš biti onaj čovjek od juče, a ne znaš koji ćeš biti sutra. Naposlijetku uvidiš da je vrijeme da počneš da misliš na sebe jer si negdje, davno, zaboravio na to.“

Podijeli članak
Email Kopiraj link Štampaj
AutorBrankica Rakovic
Zaprati
Kada biste život u njegovim najradosnijim izdanjima zamišljali kao žensku osobu, mogli biste da ga zamislite u liku Brankice Raković
Prethodni članak Aleksandra Đurđević: Trešnje
Sledeći članak Marija Mihajlović: Cenzura srca
Ljubav ne zna za godine: Jean (88) i Robert (97) iz Engleske se nakon 30 godina prijateljstva vjenčali u tajnosti

Par iz Londona Jean Owen (88) i Robert Thorp (97) pokazali su…

2 min za čitanje
Stiže treća sezona serije Nobody Wants This

Kada neki naslov već u najavama uspoređuju s filmskim klasikom Kad je…

3 min za čitanje
Nataša Dragaljević: Možemo biti nežni prema detetu, a čvrsti u svojoj odluci.

"U sigurnom odnosu sa nama dete treba postepeno da nauči da može…

11 min za čitanje
Teorija ‘sporog dopamina‘: odložite mobitel i riješite se ovisnosti o trenutačnom zadovoljstvu

Teorija „sporog dopamina” pristup je zdravlju i dobrobiti koji se suprotstavlja danas…

4 min za čitanje

Slični postovi

Loren Haton u osmoj deceniji pozirala u donjem vešu: Uzor je mnogim ženama koje prirodno i graciozno stare

Autor Redakcija
3 min za čitanje
Uncategorized

Pismo majke prvačića sa poteškoćama u razvoju: “Elena je danas ostala sama”!

Autor Brankica Rakovic
9 min za čitanje
Uncategorized

Teorijska čitanka: Kada žene potlačuju druge žene

Autor Redakcija
11 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš

Username or Email Address
Password

Zaboravili ste lozinku?