Ljudi su jako čudni i imaju čudna shvatanja. Moje čudno je nekome njegovo prosječno i normalno i obrnuto. Ne mogu da shvate i prihvate zašto se pas i mačka slažu, pa oko toga prave hajku. Ljudi ne mogu prihvatiti nešto što je drugačije od onoga na šta su navikli. Čude se zemljotresu, urnebesu u salati, maloj plati i klackalici što se klati.
Ono što mene najviše čudi je shvatanje ljubavi. Prosječni ljudi koji su zatrpani svojim problemima, koje ova današnjica gura sve dublje u ponor i koji ne pružaju sebi bilo kakvu vrstu užitka. Takvi ljudi ne vide ljubav u svim njenim oblicima. Znaju da je ljubav kada voliš nekoga i kada tebe neko voli. Ali, zar je to dovoljno? Zašto se zadovoljiti samo takvom vrstom ljubavi? Naravno, najljepše je voljeti nekoga i voljeti sve ono što ta osoba jeste. Svaka vrsta ljubavi je različita i ima neku težinu sa sobom. Ljubav prema partneru, ljubav prema roditeljima, ljubav prema djeci, prema porodici, prema prijateljima.. sva ta ljubav je i dalje ljubav, na svoj poseban način.
Mene interesuje, zašto čovjek ne vidi ljubav tamo gdje ona očigledno jeste?
Porodica je na poslu, a ja sam sama kući. Zašto ne bih napravila ručak, koji će ih dočekati na stolu, sav topao i mirisan? Naravno, bila bi to divna zamisao… ali je krompir zagorio, meso nije najbolje pečeno, salata je preslana. Ljuta sam na sebe što se nisam više potrudila jer mi je namjera bila da ih obradujem. Oni ručaju, oni uživaju u toj hrani kao da je specijalitet Džejmi Olivera, oni cijene što sam se potrudila. Tada, ja osjetim ljubav i ja vidim ljubav. Nesebična i iskrena ljubav koja je nastala preko sitnice.
Ljubav je u muzici i u velikim pjesmama. Moja ljubav je rođena u pjesmi Black, grupe Pearl Jam. Snimak je sa Pinkpop festivala, održanog ‘92 u Holandiji. Emociju koju osjetim dok slušam Black je ništa drugo nego ljubav. Znam da drhtaj i suza znače tugu, ali u ovom slučaju je to ona divna melanholija koja dira sve ono što vrijedi u tom čovjeku. Tuga koja udari u najranjiviju tačku našeg postojanja.
Znam da je ljubav kada se povežeš sa knjigom koju čitaš ili serijom koju gledaš. Likovi i radnja su oni koji te toliko privuku sebi i koji te drže toliko čvrsto kao da se sprema velika oluja, a ti si njihov jedini oslonac i čuvar. Čekaš je, odbrojavaš dane do njenog dolaska, čuvaš je da se ne izgubi u gomili i moliš se da sve bude dobro. Gledaš na epizodu kao na najbolju i najljepšu osobu na svijetu. Onda znaš da je ljubav, ali u svom posebnom obliku.
Ljubav je ulaganje i zajednički rad porodice u bašti. Znate da ste zajedno obilazili baštu, kopali zemlju i čupali travu. Kiša je te godine padala češće nego inače. Mislim da je padala jer se osjetila sloga i ljubav jedne porodice. Ljubav je dozvala kišu i kiša je dala sve od sebe da pomogne. Te godine, porodica je imala domaće povrće za sočne salate u vrelim danima. Onda znaš da je ljubav, ali u svom posebnom obliku.
Ljubav je osmijeh stranca na ulici, koji obasjava ulice bez rasvjete. Ljubav je paket novih krpa u kuhinjskoj ladici jedne domaćice. Ljubav je bakin zagrljaj. I možda jeste kliše pričati o ljubavi i o sreći, ali svi znamo da je ljubav zaista jedina stvar zbog koje vrijedi živjeti.
Na našu sreću i u našu korist, gdje god da se okrenemo, tu je ljubav! Iskrena, nesebična, bezgranična. Ljubav koja nas pokreće i koja nas motiviše. Ona koja ne zahtijeva ništa, a daje nam sve. Sve što mi trebamo učiniti je da otvorimo oči i uočimo ljubav koja nas gleda i koja čeka da je uzmemo sebi.
