Petkom navečer umjesto u restoran izašli s prijateljima u zabavni park?
Vozili karting?
Probali neku egzotičnu hranu?
Otišli na koncert nekog poznatog svjetskog umjetnika?
Napisali pjesmu?
Javili ujutro šefu da ste „bolesni“, pa čitav dan proveli s voljenom osobom u krevetu?
Pjevali na karaokama?
Otišli sami na godišnji odmor, ugasili mobitel i uživali u svakom trenutku mira i ljepote oko sebe?
Hmmm…ne možete se sjetiti?!
A jeste li sretni i zadovoljni u životu gdje ste sada – sada dok čitate ovo?
Kakvi se osjećaji javljaju sada kad pomislite o tome što ste sve htjeli uraditi po prvi put, a možda niste jer ste bojali mišljenja drugih ljudi?
A zašto vam je bitno njihovo mišljenje?
Jer su to vaši najbliži i voljeni, ili susjedi i poznanici, ili pak totalni neznanci koji će se „slučajno“ naći tu dok budete ostvarivali svoju želju, pa se možda budete „obrukali“ pred njima?!
Iskreno, nije ni bitno tko su.
Bitno je jesu li ti ljudi sretni i zadovoljni u svojim životima, jer ako jesu – poslušajte što vam imaju reći.
Znate zašto?
Jer će oni sigurno reći kako trebate SLUŠATI SEBE I RADITI ONO ŠTO MISLITE DA JE NAJBOLJE ZA VAS.
Zašto?
Jer oni ne bi bili to što jesu da nisu slušali sebe!
Evo tako i ja!
Poslušala sam samu sebe, odnosno onaj mali unutrašnji glasić što se javio dok sam se maloprije natapala pod tušem i uživala u svakoj kapljici na mojoj koži, dok sam bila i dušom i tijelom i mislima na jednom mjestu, i glasić je rekao:
„ A KADA SI TI POSLJEDNJI PUT URADILA NEŠTO PO PRVI PUT?“
Legla sam u krevet, sva mirišljava i opijena umorom, ali s brdom misli u glavi:
„23:17!!! Uhhh čovječe, pa zar je već ovoliko sati ?!
Pa još samo malo i ovaj moj mali drekavac će se probuditi…evo već se valja po krevetcu.
Idem spavati odmah!
Ahh… ali što je neki čudan osjećaj, neki nemir je u meni.
Ma ona misao o prvom putu mi se još mota po glavi…e pa stvarno trebam naći način kako izgasiti ovu glavu kad pođem spavati. Kad ću se više naspavati?!
Hmmm…A MOGLA BIH SAD NEŠTO NAPISATI, JER TO OTKAD IKAD ŽELIM…pa kako ću sad pisati, ne mogu upaliti svjetlo, probuditi ću dijete…
Haj sutra ću to u miru, fino natanane!
Samo da navijem budilicu malo ranije za ujutro , jer trebam razgrnuti veš i pripremiti meso za ručak, a i nisam opeglala onu košulju.
Hmmm.. .a mogu li se pisati malo duže zabilješke na ovaj „S note“ gdje zapisujem popis za kupovinu? Hajde probat ću!“
I tako sad pod jorganom, nakon svih unutarnjih dijaloga, kao u srednjoškolsko doba za vrijeme prvih mobitela i ljubavnog dopisivanja do zore, pišem svoju prvu kolumnu – ovo što čitate!
Puštam da iz mene izađu rečenice koje ni sama ne znam odakle su i tako ću pustiti životu da sve moje misli otputuju s mobitela do vas.
Ajme kako sam sretna, nekako ispunjena i zadovoljna!
Ma sad bih skakala po krevetu kao što skače ovaj moj mali majmunčić!
Nadam se da ćete se i vi ovako osjećati kad budete radili nešto po prvi put.
Molim vas uslikajte se!
Taj pogled, to zadovoljstvo na vašem licu i ostavite tu sliku sebi za uspomenu u mobitelu.
Kad vam bude loš dan ili sat, pogledajte tu sliku, sjetite se tog osjećaja unutra, neka vam on bude vodilja. Ja sam evo uspjela uslikati par slika pod jorganom, ali bolje da ne ugledaju lice javnosti. Samo se vidi veliki smiješak i škiljenje zbog blica.
I da! Uživajte u svakom trenutku.
ŽIVOT NIJE NI JUČER NI SUTRA. ŽIVOT JE SADA!
Dok sjedite i čitate ovo…udahnite…izdahnite. ..pogledajte oko sebe…BUDITE ZAHVALNI ŠTO VIDITE OVO PROČITATI!
Iskoristite svaki trenutak.
Radite nove stvari kad god vam se pruži prilika.
Vjerujte sebi.
Vjerujte životu.
Što se loše može dogoditi?
Samo još jedno iskustvo!
I ja sam mogla ovo pisanje ostaviti za sutra i zaspati, ali vjerojatno sad vi ne biste uživali čitajući ovo, a ja ne bih osjećala ovoliku uzbuđenost.
Volite i prihvatite sebe, svoje unutarnje inspiracije, bez obzira bile one male ili velike, jer one su te koje nas vode ka životu ispunjenom zahvalnošću, ljubavlju, uživanjem i radošću.
Uživala sam u svakom dodiru ovog ekrana i iskreno sve je brzo prošlo.
„Evo već je 23:57! Samo 40 tak minuta i sve te misli su na mom mobu i to bez puno tip felera. Baš su ovi mobiteli pametni! E sad stvarno idem spavati“ – s ogromnim osmijehom na licu i toplinom u tijelu.
HVALA VAM ŠTO ČITATE OVO!
Volite.Zahvaljujte.Smijte se.
Maja Šimić Škutor
Mlada žena, mama, supruga, sestra, prijateljica,
vesela duša u vječnoj potrazi za unutarnjim mirom i
novim izazovima ispunjenim smijehom i zadovoljstvom.
