Rosa Luxemburg rođena je 5. ožujka 1871. kao peto, najmlađe dijete židovske obitelji u Zamošću u Poljskoj. Značajnu ulogu u njezinom djetinjstvu imao je otac koji se u ranoj dobi udaljio od ortodoksnog židovstva te je od njega usvojila liberalne ideje, zanimanje za međunarodne politiku i zadovoljstvo u čitanju zapadnjačke literature.
Obitelj Luxemburg se preselila u Varšavu te se Rosa ondje i školovala. Bila je odlična učenica, ali su već tada njezini profesori uočili njezine “pobunjeničke stavove”. Već se od 1886. godine priključila Proletarijatu, ilegalnoj poljskoj stranci ljevice. 1889. bježi u Švicarsku jer joj je prijetilo uhićenje zbog njezinih političkih aktivnosti. Ondje nastavlja školovanje na sveučilištu u Cirihu, jednom od malobrojnih institucija koje su primale muškarce i žene kao ravnopravne, gdje je studirala prirodne znanosti i političku ekonomiju.
Značajnu ulogu u njezinom djetinjstvu imao je otac koji se u ranoj dobi udaljio od ortodoksnog židovstva te je od njega usvojila liberalne ideje, zanimanje za međunarodne politiku i zadovoljstvo u čitanju zapadnjačke literature.
Zajedno sa Leom Jogichesom i Julianom Marchlewskim 1893. osniva novine “Prava radnika” kao opoziciju nacionalističkoj politici Poljske socijalističke stranke, vjerujući da samo socijalistička revolucija u Njemačkoj, Austriji i Rusiji može osigurati postojanje neovisne Poljske. 1898. udajom za njemačkog radnika Gustava Lübeka dobiva njemačko državljanstvo te se seli u Berlin i ondje se učlanjuje u Socijaldemokratsku stranku Njemačke (SPD) koja je tada bila vodeća organizacija socijalista.
Predviđajući rat, žestoko je napadala njemački militarizam i imperijalizam zalažući se za opći strajk koji bi solidarizirao radnike i spriječio rat. Međutim, vodstvo SPD-a zajedno s Karlom Krautskyem na čelu stranke takvu je ideju odbilo. Nakon izlaska iz zatvora u Varšavi, gdje je ilegalno otišla kako bi pomogla u borbi u vrijeme Ruske revolucije, vraća se u Njemačku gdje predaje marksizam i ekonomiju u SPD-ovoj školi. Nakon što je SPD dao podršku ratu 1914. godine, Luxemburg zajedno s Karlom Liebknechtom, Clarom Zetkin i Franzom Mehringom osniva Internacionalu (kasnije poznatu kao Savez Spartaka)- revolucionarnu frakciju koja je žestoko odbacivala SPD-ovu potporu ratu te je pokušala predvoditi njemački proletarijat u općem štrajku protiv rata.
Već se od 1886. godine priključila Proletarijatu, ilegalnoj poljskoj stranci ljevice. 1889. bježi u Švicarsku jer joj je prijetilo uhićenje zbog njezinih političkih aktivnosti. Ondje nastavlja školovanje na sveučilištu u Cirihu, jednom od malobrojnih institucija koje su primale muškarce i žene kao ravnopravne, gdje je studirala prirodne znanosti i političku ekonomiju.
Zbog javnog političkog angažmana, Luxemburg završava u zatvoru odakle i dalje piše pamflete protiv rata. 1918. godine, po izlasku iz zatvora, sudjeluje u transformiranju Spartakovaca u Komunističku partiju Njemačke (KPD). U siječnju 1919. Luxemburg sudjeluje u pokušaju ustanka protiv vlade, ali Socijaldemokrati uspijevaju ugušiti pobunu. Luxemburg i Liebknecht uhićeni su 15. siječnja i nakon nasilnog ispitivanja pogubljeni. Tijelo Rose Luxemburg pronađeno je četiri mjeseca nakon pogubljenja u berlinskom Landwehr kanalu i pokopana je na središnjem gradskom groblju Friedrichsfelde u Berlinu.
Rosa Luxemburg imala je značajnu ulogu u političkoj povijesti, ali je značajno utjecala i na ideju ravnopravnosti žena i muškaraca. Sebe je prvenstveno promatrala kao osobu, a ne kroz prizmu roda, etniciteta ili invaliditeta (kao dijete se razboljela i nikad potpuno oporavila pa je cijeli život šepala). Odlikovala ju je snažna osobnost i još veće samopuzdanje. Nije priznavala stereotipne uloge žena u okviru političkih organizacija.
Uvijek bi se izborila za vidljivost na političkoj sceni i nije priznavala nikakva ograničenja kao posljedice pripadanja ženskom spolu. Dobivene bitke temeljile su na snazi argumenta i logičkih činjenica. Imala je hrabrost ući u svijet politike koja je smatrana muškom sferom i izboriti se za riječ, izlagati svoje stavove i ideje i stajati iza njih.
Nakon što je SPD dao podršku ratu 1914. godine, Luxemburg zajedno s Karlom Liebknechtom, Clarom Zetkin i Franzom Mehringom osniva Internacionalu (kasnije poznatu kao Savez Spartaka)- revolucionarnu frakciju koja je žestoko odbacivala SPD-ovu potporu ratu te je pokušala predvoditi njemački proletarijat u općem štrajku protiv rata.
SPD-ov prijedlog da bi se trebala baviti njihovom organizacijom za žene odmah je odbila i to ne zbog toga što je tu organizaciju smatrala nevažnom, nego stoga što nije htjela prihvatiti tradicionalnu ulogu žena u političkim strankama. Svojim je djelima nastojala ohrabriti i druge žene da slijede njezin primjer. Luxemburg je smatrala da žene mogu postići potpunu slobodu jedino kroz socijalističku revoluciju i eliminaciju ekonomskog ropstva instituciji obitelji. Žene je zajedno sa radničkom klasom, nacionalnim manjinama i seljacima smatrala izbrabljenim društvenim skupinama.
Rosa Luxemburg bila je, po mnogim aspektima, žena ispred svog vremena. Vrijednosti poput prava žena i radničkih prava za koje se tako zdušno borila i danas su ciljevi koje se još uvijek pokušava u potpunosti ostvariti. Univerzalna poruka koju iz pogleda na njezin život možemo izvući je da se moramo boriti za ono u što vjerujemo, bez obzira na druge.
Tekst prenosimo sa libela.org.
