Ovaj stih je iz pjesme „Moja magija“, jedne od snažnih balada, nabijenih čistom emocijom i potresnom iskrenošću, koje je Josipa Lisac posvetila svojoj vječnoj ljubavi, preminulom umjetniku Karlu Metikošu. „Jedne od“, jer Josipa često ističe kako su sve njene pjesme posvećene Karlu.
Njihova ljubavna priča je jedna od nekoliko njih koje su već ušle u antologiju ex-Yu umjetnosti. Ove su priče posebne i inspirativne onoliko koliko su jedinstveni (bili) njihovi protagonisti, a opet su toliko životne, nesavršene, stvarne. I u jednom slične – snažnije od smrti.
Josipa Lisac i Karlo Metikoš
Par sa početka naše priče svoju je započeo jedne februarske večeri 1971. godine. Josipa je tek zakoračila u dvadesete godine, još uvijek bila neshvaćena djevojčica izgubljena na muzičkoj sceni, koja je sa divljenjem i nepovjerenjem gledala u pjevačicu nevjerovatnog glasa i neuobičajenog izgleda.
Karlo Metikoš je, sa druge strane, već uveliko bio muzički pustolov Met Kolins. Tako je glasio pseudonim šarmantnog rokera, nastao na ulicama Pariza, gdje je Karlo danima spavao pod vedrim nebom, živeći među skitnicama, tragajući za angažmanima. A kada su oni došli, vodili su ga od Sovjetskog Saveza, preko Irana do Etiopije. Usput se vjerio više od 20 puta, za jednu groficu, nekoliko manekenki, kćerku generala, konobarice…
Ali, sve je to iz korijena promijenio jedan povratak u Petrinju, gdje je na nastupu upoznao Josipu.
„Bila je, onak’, malo debeljuškasta, slatka, al’ je fenomenalno pjevala”, rekao je jednom o njoj, „prva ploča koju je Josipa u životu kupila bila je – ploča Meta Kolinsa! Sudbina…“
Od tog trenutka, njena karijera mu je postala znatno važnija od njegove. Njihov prvi zajednički album zvao se „Dnevnik jedne ljubavi“; sasvim prigodno, jer su im životi postali baš to. On je stvarao muziku za nju, ona ju je izvodila kako niko drugi nikada ne bi mogao. Zajedno su stekli slavu, zajedno ostali potpuno drugačiji i sasvim svoji, zajedno putovali i živjeli umjetnost.
Karlo je umro mlad, krajem 1991, u 51. godini života. Ali, njihova ljubav nije. Već naredne godine, Josipa je organizovala koncert u njegovu čast, što postaje i ostaje tradicija sve do danas. Zajedno sa njenim pominjanjem Karla i njegove vječne prisutnosti u njenom životu i pjesmama.
„U braku se gubi identitet, ne bih mogla da podnesem da me iko nazove svojom ženom… za Karla nikad nisam bila njegova žena, samo Josipa”, rekla je na jedno od mnogih pitanja zašto se nikada nisu vjenčali.
