Ovogodišnja najbolja predstava Zapleta08 Gradskog pozorišta Jazavac, sasvim očekivano i zasluženo je “Moje dete” u kojoj je čak četiri uloge imala Jelisaveta Orašanin, sa kojom je Lola razgovarala o karijeri, ali i o samoj predstavi, kao i snalaženju u svim ulogama. Na pitanje koliko teško i zahtjevno je bilo promijeniti ove uloge i glumiti predstavnike okrutnosti i suzdržanosti kada su u pitanju Romi, odgovorila je:
“Dosta smo istraživali i upoznavali se sa načinom života Roma, kao i birokratskim sistemom koji ih ne prepoznaje, jer oni su ljudi bez države. Koji funkcionišu gotovo normalno, a njihova sloboda im pruža opuštenost na koju mi nismo navikli. Međutim, svaki put kad upotrijebim mi i oni to dovoljno govori o meni. A ujedno i o našem shvatanju Roma u društvu i svijetu u kojem živimo. Za svakog glumca je san da se preobrazi u nekoliko uloga.
Ovaj put su to bile šalteruša, koja konstantno govori FT1P ili što bi rekli fali ti jedan papir, ali tu nije do njih, takav je zakon. Oni moraju da ponavljaju kao papagaji jedno te isto. Doktorka koja na jedno oko zažmuri šta se desilo, uprkos tome što se boji za sebe i svoju porodicu. Kao i policajka i uposlenica u domu za nezbrinutu djecu, koja ne mogu da pomognu uprkos tome što bi htjele.”
Međutim, svaki put kad upotrijebim mi i oni to dovoljno govori o meni. A ujedno i o našem shvatanju Roma u društvu i svijetu u kojem živimo.
Jelisavetin talenat i glumački raspon vodi je od filmskog platna, tv serija, sve do pozorišnih dasaka. Upravo zbog toga zanimalo nas je gdje se najviše pronalazi i šta je specifičnost filma, a šta pozorišta.
“Za glumce je jako bitno da rade i na velikom platnu i u pozorištu. Rad u pozorištu je sjajno iskustvo, jer je živa stvar, a film je bitan uslovno rečeno zbog popularnosti, jer se drugačije snima i radi, a sam glumac sebe istražuje i pronalazi. Sada je izašla i serija Ubica mog oca, kao i Vojna akademija. Zaposlena sam u Beogradskom dramskom i igram u Zvezdari, ali mi je bitno da ostvarim dovoljan uspjeh koji će mi omogućiti da radim do kraja života, jer je biti glumac veoma rizično, mogu više da me ne pozovu na snimanje, ali zasad imam dovoljno angažmana i radim konstantno”, naglasila je ona.
Rad u pozorištu je sjajno iskustvo, jer je živa stvar, a film je bitan uslovno rečeno zbog popularnosti, jer se drugačije snima i radi, a sam glumac sebe istražuje i pronalazi.
Na komentare o težini glumačkog posla ističe kako je svakom čovjeku teško u njegovoj svakodnevici, ali nastavlja raditi i truditi se, zato ne misli da je njoj teško, jer od svog posla uspjeva živjeti sasvim dobro. Svakom čovjeku koji želi da se bavi glumom poručuje da se prvenstveno bavi sobom, da radi na sebi, čita i gleda pozorišne predstave, filmove, da uči od drugih ljudi, jer je gluma, kako dodaje svakodnevni rad na sebi. Prilikom odluke o bavljenju glumom nije imala dilemu, a ni danas ne vjeruje da je postojala alternativna opcija čime bi s bavila da nije glumica.
Međutim, uprkos tome aktivna je u svim svojim hobijima, kojih ima na pretek. Naučila je naučila plesati tango, moderni ples, klasični ples, rock n roll, a završila je i muzičku školu, gdje je naučila svirati klavir, a kasnije i gitaru. Govori četiri jezika, a to su ruski, španjolski, italijanski, engleski. U svakoj od uloga je ostavila dio sebe, ali i naučila mnogo o sebi, ali i drugima, upravo zbog toga vjeruje da je odabrala pravu profesiju za sebe.
Svakom čovjeku koji želi da se bavi glumom poručuje da se prvenstveno bavi sobom, da radi na sebi, čita i gleda pozorišne predstave, filmove, da uči od drugih ljudi, jer je gluma, kako dodaje svakodnevni rad na sebi
