Duboko udišem vazduh kroz nos. Pučina. Galebovi. Maestral.
Mogla bih da se zakunem da osećam miris soli. Dok izdišem, otvaram oči i „vraćam se kući“. Smejem se a malopre sam bila na granici suza. Četvorogodišnja patuljčica me ponosno, malčice zbunjeno gleda. Trenutak pre toga mi je, razdragano uručila poklon- komadić žvake: „Mama, malo sam ja sažvakala- sad malo i ti da požvaćeš“. Sala je bila zauzeta pa su imali probu u učionici. To je bio prvi put da se našla u takvoj sredini… a kako joj žvake nikada nismo kupovali niti dozvoljavali- poslužila se (dostupnom) žvakom koja je bila zalepljena za neku od klupa. Klima glavom da je moja teorija ispravna. Jenjava smeh. Ponovo udišem vazduh. I još jednom. Prošlo je. „Zaistinski“ je prošao stres.
Ovu čaroliju dubokog disanja u smanjenju stresa mi je pre par godina otkrila sestra i do sada mi je pomogla u bezbroj situacija. Uvek upali!
Naravno, to nije novost jer se tehnika dubokog disanja danas široko koristi u smanjivanju napetosti i lošeg raspoloženja (precizna uputstva ćete pronaći na internetu). U čemu je tajna?
Tokom dubokog udaha se oslobađa azot monoksid koji ima umirujuće dejstvo i opušta (širi) krvne sudove. Na taj način se suprotstavlja efektu stresa koji skuplja krvne sudove i povećava pritisak u njima. Samo opuštanje krvnih sudova i pad pritiska deluju umirujuće- neutrališu stres.
U poslednjem izdanju časopisa Science objavljena je studija koja je dala još jedno naučno objašnjenje za ovaj fenomen. Naime, izgleda da su grupe nervnih ćelija koje regulišu disanje u direktnoj vezi sa moždanim centrima odgovornim za budnost, pažnju i stres, pa se tako ubrzano disanje povezuje sa uzbuđenjem a sporim, dubokim udahom šaljemo signal organizmu da se smiri jer je „sve u redu“. Sa druge strane, povećan dotok kiseonika do ćelija i tkiva i pospešuje funkcionisanje celog organizma: poboljšava se funkcija pluća, nerava i mišića, jača imunitet, pospešuje varenje hrane…
Novija istraživanja ukazuju na to da bi tehnike disanja mogle da se koriste i kao prva terapija kod obolelih od anksioznosti, depresije i nekih emocionalnih poremećaja. Takođe se pokazalo da duboko disanje pomaže da se „razbistri um“, reše dileme i lakše donesu odluke. Kod zdravih studenata, redovne metode dubokog disanja efikasno su poboljšavale raspoloženje, smanjivale nivo kortizola u organizmu i srčanu frekvenciju- što su objektivne mere manje izloženosti stresu.
Prema tome, kada je teško- duboko udahnite! (svaka sličnost sa političkim sloganima popuno je slučajna, predlog slobodno konzumirajte i tokom prelepe predizborne tišine). Lep vikend Vam želim!
Dr Jelena Suzić