Za početak, vodite računa o tome da im ne postavljate pitanja koja u sebi imaju riječ „zašto“, kao, na primjer „zašto se tako ponašaš?“. Ukoliko ih pitate takve stvari pomisliće da osuđujete njihovo mišljenje o problemu. Držite se riječi „kako“, „šta“, „ko“ i „kada“. Radije ih pitajte kako se osjećaju povodom toga što se desilo, a ne zašto. Kada vam se povjere izbjegavajte da im govorite kako bi se trebali osjećati jer bi oni mogli pomisliti da ne odobravate njihove emocije u vezi tog problema. Na primjer, ako im kažete da su jaki, ali tu rečenicu ne potkrijepite primjerom, ta osoba vam neće povjerovati i osjećaće se još gore. Ukoliko vam se već povjerila da joj je teško pričati o tome pohvalite ih za taj hrabri prvi korak, za samu činjenicu da su s vama razgovarali o onome što ih muči.
Najvažnije od svega, uvijek imajte na umu da se ti ljudi moraju osjećati sigurno, a ne kao da ih neko napada. Kako da im onda predložite terapiju?
„Da biste im uspjeli pažljivo predložiti da će imati koristi od terapije morate izabrati pravi trenutak i odgovarajuće okruženje za to“, savjetuje klinička psihologinja Marie Fang i naglašava da ljudi najčešće griješe u tome što terapiju spominju tokom svađe jer to može povrijeđenu osobu učvrstiti u odluci da ne želi terapiju.
„Kada nekome koga volite kažete da mislite da im treba pomoć oni obično pomisle da nešto nije u redu s njima. Zato je veoma važno da pažljivo pristupite tom razgovoru. Pronađite trenutak kada je ta osoba mirna i zamolite je da vam dopusti da joj date jedan savjet.“
Kako treba da izgleda taj razgovor? Doktorica Fang savjetuje da trebate izraziti svoju zabrinutost i podsjetiti tu osobu koliko vam je stalo do nje. Spomenite određene primjere iz njenog života kako biste ilustrovali zbog čega joj je potrebna stručna pomoć. Nipošto nemojte navaljivati na to da ta osoba krene na savjetovanje. Ako ne želi ići, a vi je doslovno odvučete kod terapeuta, neće imati nikakve koristi od terapije.
Klinička psihologinja Jana Scrivani naglašava da je izuzetno važno da se sjetite da oko terapije i dan danas vlada velika stigma. Razgovor u kojem ćete predložiti nekome da krene na savjetovanje najbolje bi bilo da vodite kada ste sami sa tom osobom.
„Iako vi bez problema možete da pričate o terapiji osoba s kojom razgovarate možda neće reagovati na isti način. Zato je najbolje da taj razgovor bude privatan i da se vodi u trenutku kada ste sigurni da vas niko neće prekidati. Ako ta osoba razgovara samo s vama osjećaće se emotivno sigurno. Nemojte joj govoriti rečenice poput ’Tebi treba terapija’ već naglasite neka njena određena ponašanja koja ste primjetili i objasnite joj da ste zabrinuti za nju“, savjetuje doktorica Scrivani.
Ukoliko je osoba koju volite često uplakana i izoluje se od društva mnogo ćete joj pomoći ako joj pokažete da ste istinski zabrinuti za nju. Doktorica Scrivani naglašava da ćete to najbolje pokazati ako joj pomognete da nađe resurse, pa čak i ako odete s njom na prvo savjetovanje. Pokažite joj da nije sama.
Izvor: Reader’s Digest