Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: Kuda ćeš, Nikola? U beskraj, mama…
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > Uncategorized > Kuda ćeš, Nikola? U beskraj, mama…
Uncategorized

Kuda ćeš, Nikola? U beskraj, mama…

Redakcija
Objavljeno 17/01/2013 14:18
Redakcija
Podijeli
Podijeli

Razgovaram ja tako pre neku noć sa prijateljem koji poslednjih nekoliko godina živi u Parizu. U tom istom Parizu, prestonici intuitivne umetnosti čini mi se, uvek su živeli romansijeri, pesnici sa grudoboljom, romantični siromasi sahranjivani o trošku grada, bez igde ičega, podstanari večnosti koji kiriju nebesku plaćaju sonetima. Živeli su bogataši sa devet života, alkoholičari, pisci i kurve. Živeo je i zvonar Bogorodičine crkve. Živeo sam i ja, u aprilu prošle godine čitavih tri sata, po povratku iz Njujorka, na aerodromu Šarl de Gol čekajući let za Beograd. Ali ovo nije priča o Parizu, ovo je omaž ravnici. Tokom našeg razgovora, predloži on u jednom trenutku da uključi kameru kako bi mi pokazao svoj novi stan. Simpatičan, funkcionalan mali stan u Parizu prepun detalja i knjiga, sličan vrlo prostorima u kakvim su svojevremeno živeli i stvarali francuski zanesenjak Prever pevajući o Barbari ili butnovnik filozofije Sioran sa komadima otkinutog kosmosa u rukama, duše u nosu i bajatog sira u uglu.

„ Pogledaj, ovo su moje ikone i slike ” – reče on, pokazujući kamerom svog telefona prvo ikonu Bogorodice, mile i drage uvek na slikama, ikonama, u glavi i molitvi. A ovo je ravnica Srema – nastavio je pokazujući prstom akvarel kojim dominiraju dve boje – zelena, poput proklijalog žita i života, i plava, poput neba u maju nad Fruškom gorom.

Meni najednom zastade kost u grlu. Lažem, ne postoji dovoljno velika kost koja bi zastala sili života koji iz mene kulja. Bilo je to odbeglo sećanje. Neobuzdano, divlje, niotkuda, hitro, skoro veselo kao odbegli konj, mišićavo i snažno, krupnih očiju, pilji u mene. Ravnica, Bože moj – pomislih. Svi je vučemo kao teret i amanet, kao kofer za svet i daljine, tu ravnicu, da je ne zaboravimo. Da se pred njom molimo i ridamo kao pred Trojeručicom. Ja bih je uvek prvu pakovao i raspakivao gde god bih odlazio. Brižno je vadio, kao kakav starinski kineski porcelan, ostavljajući je na mestima u kojima je niko našao ne bi, o nju ne daj Bože zapeo i polupao je, tu moju ravnicu kažem.

dsc_0002
Photo – MrNicolleto

Preporučeno

Koliko košta sahrana? Može li se umrijeti na rate?
10 lekcija koje se mogu naučiti iz gotovo svakog razvoda
100 savjeta kako da unaprijedite vaš život

Ta ravnica je od mene. I ja sam od nje. Prostrana i beskrajna u svojoj lepoti i tišinama. Ta ravnica od trešanja, brazdi, robova i grobova mojih predaka. Ravnica Srema, koja iz Save neprimetno izranja i odmara se pod pokrovom blagorodne gore, sa koje kad god bi se spuštao širio bih ruke kao da ću vetar uhvatiti – a neću. Ravnica, koja me odvede uvek Radičeviću, njegovom grobu i Stražilovu, koja zadihanost moju umiri, proplancima sa kojih niz useke i pogled, kakav ptice i uporni samo imaju, vrisnem Brankove stihove „ Pevam danju, pevam noću, pevam sele, što god hoću ” Ravnica, po kojoj noć kilavo vuče svoje haljine, prljajući krajeve o zemlju poštenih, sanjivih seljaka jutrom dok beži pred slavom novog dana. Zemlja, kao nijedna druga na svetu gde poezija ne može biti bespomoćna u svom odjeku, koji skoro i da ne postoji, ali nema o čega zapeti, pasti i stati. U ravnici, ovoj mojoj, svaka radost i tuga je u dužinu vetra, od Carske palate do Segedina, na leđima vetra i s’njim pod ruku, kažem. Zemlja, čije kuće čuvaju stabla višnje i šljiva dok šarovi dremaju u dvorištima. Zemlja o kojoj sve znam i ništa ne znam, jer ja sam ta zemlja. Ravnica, to vam je zemlja zebnje i bdenja od kijameta prosutog iz džepa Boga i ljudi. Zemlja pobune i privida. Ravnica, to vam je more noću, valovito od svake brazde koja je talas.

dsc_0010
Photo – MrNicolleto

Ravnica Srema, to vam je otadžbina srpskih Napolitanaca, zemlja bez žurbe, riznica mirisa svakojakih, teatar glasne pesme i igre, u kojoj se o smrti ne razgovara, u smrt i ne veruje. Zato sam i zavoleo Napulj. I svaki put kad bih boravio u Napulju, nekako uvek sam bio kod kuće. Ravnica, ova moja kažem, to je zemlja iz koje raste zemlja. I sve što ovde raste, prkosno je i odvažno gleda u visine. Gleda ka svom Tvorcu, kao da hrli u večnost. Zemlja u kojoj vozovi ne zalaze, već se protegnu samo, razvuku od jednog do drugog stajališta i ljudi na njima, prostor bez početka i kraja, u kom je uvek dobro započeti sve besmrtno – besmrtnu ljubav, besmrtne ljude, besmrtnu pesmu. Zemlja na čijoj se čistini uvek sretnu oni koji se uzalud traže, jer se svaka zaludnost ovde nema gde sakriti – kažem. Ravnica, to vam je zemlja u kojoj one koji vas ostavljaju ispratite pogledom do kraja, do mesta susreta sa nekim novim ljudima, koji će o njima brinuti nadalje jer vi niste mogli. To je prokletstvo pogleda koji se nema u šta zaleteti, slupati i poginuti. Zemlja je ovo, u kojoj uvek vidiš ko ti dolazi iz daljine, jer daljine su ovde uvek u dužinu čekanja, uzbuđenja i uništenja.

Ja sam od ravnice. I ravnica je od mene. Od Dunava sam kažem i molitve u Krušedolu, od smetova kod Slankamena i vetra sa Brankovca. Od štrudle sam i bostana. Od plodne zemlje i vinograda, od hrasta i dudova. Od suncokreta mi je glava i sećanja su mi od Karlovaca, Save i Obedske bare, roda i salaša. I ruke su mi od žita uvek a cipele od blata posle pljuska. Od jezera sam, Nikolajevske crkve i odbeglih labudova, od šorova i kibicfenstera. Ja sam sebi ravnica, zemlja bez kraja i početka.

– Kuda ćeš Nikola?
– U beskraj, mama…
– Kako ćeš?
– Pa ravnicom…

Izvor: Mr. Nicolleto´s blog

TAGOVANO:beskrajravnicaživot
Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Prethodni članak Kakve veze ima papa Franjo s dojenjem?
Sledeći članak 20 stvari koje više ne radim – zbog ljudi, novca, zdravog razuma
Poslušajte novu pjesmu Zdravka Čolića, tekst i muziku pisao Dino Merlin

Zdravko Čolić objavio je danas novu pjesmu "Proljeće za ljubavnike" koja je…

2 min za čitanje
Ispovest Marije Šerifović o borbi za majčinstvo: Moj doktor je porađao kraljevsku porodicu u Velikoj Britaniji

Marija Šerifović je u decembru 2023. godine, uz pomoć surogat-majke, dobila sina…

6 min za čitanje
5 stvari koje trebate pitati svoju majku za dublje razumijevanje sebe

Majka je jedna od najvažnijih životnih figura. John Bowlby, osnivač teorije afektivne…

9 min za čitanje
Počela je sezona krpelja: Evo kako ga pravilno ukloniti iz kože

Sezona krpelja je počela. Iako su često neprimjetni, krpelji mogu prenijeti ozbiljne…

2 min za čitanje

Slični postovi

Rešili smo da idemo u Nemačku. Ne možemo više.

Autor Redakcija 11 min za čitanje
ŽIVOT

Žena na ivici nervnog sloma: Osećaji

Autor Lola Magazin 2 min za čitanje

Nekada detetu strahovi služe samo za to da zna da je neko tu

Autor Redakcija 3 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš