Mentalni sklop Balkana još uvijek nije prihvatio da sada na televiziju može doći bilo tko – od prostitutki, preko kockara i narkomana do puke sirotinje koja nema gdje prespavati pa zimuje po reality programima.
Ono što su danas reality zvijezde i influenceri, nekada su bile pjevačice. Ne poznajem gotovo nikoga tko nije htio biti pjevačica. Pjevačice su nekako bile ljepše, moćnije i bogatije od ostalih žena. Zamišljali smo ih kao glavne likove u meksičkim sapunicama – ustaju našminkane dok posluga leti oko njih, čisti im, pegla i podiže djecu. Mnogima nije bilo jasno zašto se one, pobogu, udaju za kriminalce i tajkune, kada same imaju toliko novca da ga za cijeli život ne mogu potrošiti.
Jedna žena koja ovih dana poziva slavnu hrvatsku pjevačicu da s njom kopa krumpir zasigurno je jedna od tih. Nije toliko ni kriva. Na televiziji i u medijima pjevačice nikad do sada nisu kukale da nemaju novca. Dapače, na nogama su imale vrijednost nečijeg automobila, novinarima pokazivale garderobu i stanove i sve malene djevojčice koje su bile prisiljene kopati krumpir uvjerile da je sreća negdje daleko od te njive.
Danas je djevojčica iz krumpirišta presretna. Neke od onih koje je cijeli život gledala u cipelama koje neće kupiti za života javno priznaju da su ostale bez novca i čini se da je Božja pravda napokon zadovoljena.
Napokon i pjevačica kojoj je bio posao da izgleda bogatije od svih drugih nema novca. Napokon je maca došla na vratanca. Djevojčica iz krumpirišta, simbol običnog čovjeka koji smatra da je zaslužio puno više od onog što ima, ne shvaća da većina pjevačica novac nikad nije ni imala.
Ruku na srce, one koje novac imaju nisu ga zaradile pjevanjem, ali su uvijek vješto skrivale znoj i krv koju prolijevaju da bi si osigurale egzistenciju, ukoliko im status nije pomogao da se bogato udaju.
Jeste li ikada čuli da je neka pjevačica na televiziji pričala da pet sati mora pjevati okružena pijanim seljačinama koje smatraju da su je kupili ako su joj platili gažu? Jeste li ikad čuli da je neka pjevačica pričala kako trpi seljačinu iz Suhopolja koja drži diskoteku i pokušava je odvesti u krevet? Jeste li ikad čuli da je neka pjevačica priznala da je uguši kredit u Švicarcima dok novinarima pokazuje svoj garderober? Jeste li ikad čuli da neka pjevačica na televiziji priča da je pjevala u diskoteci pred deset ljudi u gradu u koji je došla s jednom klavijaturom u autu u kojemu smrdi poli salama i prdež njezinog muzičara? Jeste li ikad čuli da je neka pjevačica priznala da je u dugovima do guše jer je previše peglala karticu da bi djevojčicu u krumpirištu, svjesno ili nesvjesno, uvjerila da je njezin život kudikamo ljepši od onog u krumpirima?
Niste čuli. Njihov je posao bio da to ne čujete. Magija pjevačice je upravo u tome, da se ne vidi njezino kopanje krumpira. Da se ne vidi njezin kredit u švicarcima. Da nikad na Instagram ne stavi sliku na kojoj se vidi da je u diskoteku došlo samo deset ljudi.
Nemojte se naslađivati sudbinom bilo koje pjevačice. Bila to Nina Badrić ili neka nesretnica koja pet sati mora pjevati okružena pijanim gostima koji misle da su je kupili ako su joj platili gažu. Biti pjevačica na Balkanu nije puno lakše nego kopati krumpir. Samo je puno teže priznati siromaštvo, jer onda nestaje magija pjevačice koju obožava djevojčica iz krumpirišta.
