Tanane riječi: Ilda Arnautović: Čekam te kod golubova

Smjenjuju se godine,
proljeća, ljeta, jeseni, zime…
A ja te se i ne sjetim
tako često.

Vrijeme neumitno teče,
čini svoje,
ali još uvijek svaka šetnja Baščaršijom starom
probudi sjećanje
na nas dvoje.

Pa ti u meni kao da oživiš…
pa probudiš uspavano,
uzburkaš umireno,
otkopaš davno zakopano…

I onda kao da

korake ti čujem,
u snijegu ti vidim stope,
tako si mi blizu…

Osjetim tvoje usne na čelu,
dok ti ruke u mojoj kosi
pahuljice sniježne tope.

I baš kao nekad
u mislima s tobom
zrnevljem sitnim
mamim gugutane.

Dok slijeću sa
zaleđene grane,
u ušima mi eho tvojih riječi,
kao iz snova:

“Dođi, čekam te kod golubova”

Pogled mi sjetan,
a smiješak razvlači usne moje,
tiho šapućem golubovima,
kako bih voljela, da ih kao nekada,
i danas, zajedno, hranimo nas dvoje.

Misli mi brode morima prošlosti,
pa i ne baš tako daleke,
dok gugutani na moje ruke slijeću
sa drveta i obližnjeg krova
meni u glavi odzvanjaju tvoje riječi:

“Požuri, čekam te kod golubova.”

O, golubovi,
svjedoci ljubavi naše,
čuvari moje tajne,
raširite krila,
vinite se nebu pod oblake
i letite daleko, daleko
do daleke zemlje
u kojoj živi moj neko.

Preletite sedam polja,
sedam mora
i sedam gora…

Prenesite mu čežnju
srca moga.
Recite mu da je dio mojih snova…

Recite mu da,
mislim na njega,
da mu se nadam i
da ga još uvijek čekam
na našem starom mjestu…

Čekam ga, kod golubova.

Konkurs oragnizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.