
Tanane riječi: Ilda Arnautović: Čekam te kod golubova
Na zidu sobe moje
kalendar je novi
od starog zauzeo mjesto…
Na zidu sobe moje
kalendar je novi
od starog zauzeo mjesto…
Smjenjuju se godine,
proljeća, ljeta, jeseni, zime…
A ja te se i ne sjetim
tako često.
Vrijeme neumitno teče,
čini svoje,
ali još uvijek svaka šetnja Baščaršijom starom
probudi sjećanje
na nas dvoje.
Pa ti u meni kao da oživiš…
pa probudiš uspavano,
uzburkaš umireno,
otkopaš davno zakopano…
I onda kao da
korake ti čujem,
u snijegu ti vidim stope,
tako si mi blizu…
Osjetim tvoje usne na čelu,
dok ti ruke u mojoj kosi
pahuljice sniježne tope.
I baš kao nekad
u mislima s tobom
zrnevljem sitnim
mamim gugutane.
Dok slijeću sa
zaleđene grane,
u ušima mi eho tvojih riječi,
kao iz snova:
“Dođi, čekam te kod golubova”
Pogled mi sjetan,
a smiješak razvlači usne moje,
tiho šapućem golubovima,
kako bih voljela, da ih kao nekada,
i danas, zajedno, hranimo nas dvoje.
Misli mi brode morima prošlosti,
pa i ne baš tako daleke,
dok gugutani na moje ruke slijeću
sa drveta i obližnjeg krova
meni u glavi odzvanjaju tvoje riječi:
“Požuri, čekam te kod golubova.”
O, golubovi,
svjedoci ljubavi naše,
čuvari moje tajne,
raširite krila,
vinite se nebu pod oblake
i letite daleko, daleko
do daleke zemlje
u kojoj živi moj neko.
Preletite sedam polja,
sedam mora
i sedam gora…
Prenesite mu čežnju
srca moga.
Recite mu da je dio mojih snova…
Recite mu da,
mislim na njega,
da mu se nadam i
da ga još uvijek čekam
na našem starom mjestu…
Čekam ga, kod golubova.
Konkurs oragnizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.