Negdje između ljubavne i smrtne postelje, zamišljala sam tvoje tijelo koje me liječi.
Kako misliš, ne postoji moja druga polovina?
Lijepo. Ne postoji.
Nekada davno jedna draga osoba mi je rekla da u meni postoji nešto tamno.
Neka tuga koja ne može da se izreče, ali koja se osjeća, koja je prisutna i protiv koje on ne može da se bori.
Vodi me u Kanadu.
Na Ostrvo Princ Edvard.
Vrati me u detinjstvo koje nismo podelili.
Dođe tako period kad ti status nije dovoljan da ispoljiš svaki svoj osjećaj i misao, pa posegneš za bajatom olovkom i ukradenim komadićem papira iz dječije sobe.
Uh
kako si mogla tako brzo
da odeš od nas
kako uopšte dišeš bez nas.
Pusti me već jednom
Pusti me da odem.
Za samo nekoliko trenutaka, jedina svjetlost u sobi biće ugrijana crvena ringla na starom štednjaku.
Neki ljudi vas ne cijene, sve dok ne odete.
Hram je u srcu dok je ljubav u srcu.
