Prvo, prihvatite da ih još niste pustili.
Ne dozvolite sebi da vjerujete pričama koje govorite svojim prijateljima, ili svojim praznim obećanjima sebi da više nisu bitni.
Moj otac ne vidi ratove na televiziji
Ratove u meni
Jedan je ponio na onaj svijet
Jedan rat između nas
Nepodnošljiva rupa i praznina
kao nasilno iščupana suština iz mog stomaka,
podsećaju me da nisi tu.
Neću se ljutiti sigurno što su
tvoje ruke isprepletene
u čvor njenih dugih prstiju
Na vrelom asfaltu
u ljetnoj noći,
slucajno ugledah
crne ti oči!
Ljubav je tvoja ogromna bila
k’o proljećna pjesma jutarnje rose
mirna i tiha, a ogromnih krila
snažna k’o kiša što oblaci nose.
Vidi
kosa ti je porasla
kažu
lepa si
ali neke nevidljive rane
su još uvek otvorene
nisu zarasle
i ne znam da li će ikad.
I dalje me plaši pomisao da te niko ne može zamijeniti u mom srcu, da ništa neće biti dovoljno da zauzme veliku prazninu koju si ostavio iza sebe.
Hoćeš da ti pričam kako nikada nećemo ići u Trebinje?
I kako nećemo svratiti kod one babe desno da kupimo med
I kako nam ona neće nasuti sok od ruže.
Na zidu sobe moje
kalendar je novi
od starog zauzeo mjesto…
