Neću niti ostaviti suze
na oknu prozora
kad mi pogled sleti
na tvoju ispeglanu košulju
Niti na brisan trag svršene ljubavi
u čeljustima zaborava
Niti na plimu i oseku
u tvojim klonulim rukama
Dok pitam se
Imam li snage u svojima
Da vučem konopce
tvoje koštane srži
rasute po zvjerskim nastambama
ili da otpustim svaki uzdah
koji skriven je duboko u tvojim
hladnim
odveć tuđim dlanovima
Neću te sigurno niti pitati
Kome su dati ključevi kuće
naše nerođene djece
o kojima smo do kasno u noć maštali
Imam li pravo kao žena
da te na to podsjetim?
Neću te kriviti za usne razvučene u osmijeh
dok skitaš pogledom
tražeći neko sigurnije krilo
Kad sam ionako bez imalo opreza
Tu u tvome prošla
ili me nikada nije ni bilo
Ipak
Ne planiram te zarobiti sjećanjem
onim što se skupljalo u mračnim tavanima
moje duše
Jer vidio bi
da te prkosno u oči gledam
Ali ti je pogled spušten
Znaš
Ja niti ne brinem za naše jučer
Niti za sutra
koje mi nisi ostavio u sjećanje
Mogu samo ravno u oči da te gledam
ili da mi pogled odluta
do tvoje
njenom rukom
ispeglane košulje.
Jer sve to
više
moje nije.
Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.