Biće sve dobro, ne brinem,
sve dok umijem da čuvam
i milujem ono što moje.
Tu gdje mi je dom tu je i juče, i danas, i sjutra.
Tu je i tvoja boja glasa,
Tvoj korak ,
Smijeh,
Plač.
Tihi vrisak.
Tu imam sebe.
Mir i rat, tu su se smjestili.
I kada nas gledam,
gledam nas pored mora nasmijani.
Opet čist dom.
I sve je u redu,
jer tu sam da ti vjerujem
i budem pobjednik onda
kada ljubav pokuša da se poigra sa nama.
A sigurno i znate onu izreku:
“Ukoliko želiš da promijeniš svijet, idi kući i voli svoju porodicu”.
Za ljubav je potrebna duša,
a duši je uvijek lijepo u domu, na toplom.
Pa, zašto se svi ne volimo malo čvršće,
Oštrije,
Izraženije,
dok ne promijenimo ovaj svijet
jer, nećemo se lagati,
kolektivno smo izgubili kompas.
I nikad nam dom nije bio potrebniji
nego danas,
hajde da buduće generacije imaju šta naslijediti,
a da se ne ostavlja testamentom.
