Na lošim bh. cestama najčešći uzroci smrti su neprilagođena brzina i neodgovornost.
“Ja sam doživio saobraćajnu nezgodu sa tek navršenih 19 godina. Vraćajući se iz jednog subotnjeg izlaska, negdje oko tri sata iza ponoći. Izgubio sam kontrolu nad vozilom i udario u drvo. Same saobraćajne nesreće se ne sjećam, s obzirom na to da sam imao težu povredu mozga.
Sjećam se samo narednog jutra kada sam se probudio na odjelu neurogirurgije u Banjaluci da nisam osjećao noge, odnosno ništa ispod pojasa.” ispričao nam je Dejan Trninić.
Jedan trenutak, dovoljan da stane u treptaj oka, ali i velika nepažnja ostavili su trajnu posljedicu. Dejan Trinić od 1999. godine i teške saobraćajne nezgode, neizvijesnih prognoza, dugotrajne rehabilitacije kreće se otežano i isključivo uz ortopetska pomagala.
“U mom slučaju jedini krivac sam ja, ja sam se dakle neodgovorno ponašao u saobraćaju. Uzrok nezgode je bilo prije svega činjenica da sam bio u alkoholisanom stanju, da sam vozio brzo i da nisam bio vezan.” kaže Dejan.
Miriti se sa takvim saznanjem, a živjeti sa tolikim ograničenjem zbog sopstvene greške lični je izazov koji je Dejan prebrodio. 23 godine nakon nesreće okuplja ljude sa sličnim iskustvima.
“Vraćajući se sa posla kući stao sam na benzijsku na benzijsku da sipam gorivo i kad sam pošao ponovo sa benzijske nisam vratio sigurnosni pojas nisam ga vezao. Nakon nekog vremena na csestu je izlazio jedan čovjek sa parkinga, neoprezno.
U pokušaju da ga zaobiđem sletim s ceste. Auto se okrenuo udario sam bočnom stranom i zbog toga što nisam imao vezan pojas odletio sam sa svog sjedišta i udario glavom, to je prouzrokovalo povredu kičme. U istom trenutku je nastupila povreda, nisam izgubio svijest, ali ležeći na sjedištima nisam mogao ništa da pomjerim, ni ruke ni noge, šok.” ispričao nam je Zoran Vujin.
I samo misli o iskustvima onih koji su preživjeli ranjavanje u ratu i povrede kičme zbog kojih mogu da se kreću jedino u kolicima. To je priča Zorana Vujina, njegova nesreća desila mu se sa 26 godina. Danas će reći kako ju je prebrodio samo zahvaljujući sinu koji je tada imao godinu i po. Trenutak mladalačke nepažnje prati ga ostatak života koji živi uz velike posljedice.
“I jedna i druga ruka moje su, ne mogu šake da rade. Pokreti su u laktovima i ramenima, zato što je visoka povreda, povreda vratne kičme, tako da je dugo vremena, u suštini prvih nekih 10-ak dana je bio u pitanju i život, bio je onemogućen rad pluća u punom kapacitetu. Prva dva mjeseca sam bio potpuno nepokretan, mogao sam samo da govorim i da trepćem.” kaže Zoran.
Više od 20 godina poslije dva različita iskustva, dvije priče o ličnoj odgovornosti i trajnim posljedicama srele su se u Banjaluci. Dejan i Zoran dio su pionirske priče u Bosni i Hercegovini u kojoj nastoje predstaviti mladima svoje teške životnu lekciju.
“Niste mangup, faca, ako sjednete u auto i brzo vozite, još pod uticajem alkohola, nego ako se odgovorno ponašate, dakle ako vi taj izlazak, maturu isplanirate, ako ste svjesni da ćete konzumirati alkohol da obezbijedite taj siguran povratak kući.” kaže Dejan Trininić direktor udruženja žrtava saobraćajnih nesreća “Step”.
“Platite taksi, vjerujte, koliko god puta da ga platite, nije skup onoliko koliko je skupa jedna pogreška. Tako da mogu da poručim ljudima koji će izaći – nemojte sjesti u auto u alkoholisanom stanju, nemojte sjesti sa nekim, ako je u alkoholisanom stanju.” napominje Zoran.
Samo tako neće doći do greške koja može da preokrene život u smijeru iz kojeg nema povratka.
Svoja iskustva Dejan i Zoran pričaju mladima u okviru projekta “Kad se život preokrene”, koji rade zajedno sa Agencijom za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske. Slična priča u Sloveniji je dala velike rezultate – sa 60% smanjeno učešće mladih vozača u saobraćajnim nezgodama sa smrtnim ishodom.
Preuzeto sa: ba.n1info.com
