Nakon prekida ćete osjećati bol, ali ne morate se sami mučiti patnjom, ne postavljate pitanje zašto, jer na to pitanje nema odgovora.
Prestanite govoriti da ste zaslužili bolje, ne pretvarajte priču o prekidu u bajku u kojoj ste glavna junakinja ili heroj u sjajnom oklopu, jer neke stvari jednostavno nisu istine. Oprostite bivšem/bivšoj, izbjegavajte alkohol i krenite dalje.
Postoji nešto jedinstveno našim zajedničkim iskustvima: iako na Zemlji žive milijarde ljudi, svako od nas misli da je njegovo iskustvo unikatno. Prekid veze, na primjer.
Ako pitate bilo koju osobu koja živi na bilo kojoj geografskoj širini, reći će vam da ga je taj osjećaj razorio, piše Melissa Lafsky, spisateljka i bivša advokatica za Huffinton Post. Kada vas odbije osoba koju volite, ušli ste u zonu čistog užasa, a osjećaj boli i gubitka toliko je jak da vam se čini da vam ništa ne može napuniti pluća osim gorčine.
Ipak, fascinantno je saznanje da će svaka osoba koja je prekinula s voljnim bićem, od pripadnika skrivenih amazonskih plemena do bogataša s Wall Streeta reći istu stvar o prekidu: ‘To je užas.’ Ipak, postoje neke male istine koje mogu smanjiti bol, bez obzira na to kakva je vaša situacija (ili geografska lokacija).
1. Bol je neizbježna… ali patnja je opcionalna
Nepotrebno je reći, ali ponavljamo: prekid boli. Slomit će vam srce, prokrvarit će vam kaverne. Naravno da boli, jer je doslovce umrlo nešto što ste stvorili, njegovali i što je bilo vaše. Postojalo je unutar vaše glave (i nadamo se one druge osobe), ali sada je mrtvo.
Morate proći kroz fazu žalovanja i u toj fazi nema dobrih vijesti osim savjeta kako ipak sve s vremenom blijedi. Ne tucite glavom u beton, jer će tuga doista jednom proći.
Međutim, ne morate patiti. Patnja nije bol, nego sirova i podmukla agonija koja prati gubitak. Obično dolazi u obliku pitanja koja se roje u glavi: zašto to nisam ranije primijetila? Šta sam pogrešno napravila? Zašto se uvijek zaljubljujem u idiote? Zašto me ne želi? Zašto mu nisam bila dovoljno dobra? Šta nije u redu sa mnom?!
Patite zapravo od divljeg i podmuklog napada pitanja bez odgovora, pitanja na koje nikad nećete dobiti odgovor (i možda vam se neće svidjeti odgovori ako ih dobijete). Ali možete prepoznati da vas ova retorička agonija ne vodi nikamo (osim do apotke gdje ćete uzeti Xanax). Trik je identificirati patnju svaki put kad je pokrenete i mentalno joj poručiti da ide dovraga.
2. Čuvajte se riječi ‘zaslužuje’
Kada je riječ o nepotrebnoj patnji, ne postoji riječ ‘zasluživati’. Obično je koristimo u varijacijama ‘ja sam zaslužila bolje’ ili ‘ja ne zaslužujem bolje’ ili čak ‘on me ne zaslužuje” ili ‘ja ga ne zaslužujem'…Ko stvarno ‘zaslužuje’ neki odnos iz mašte gdje sve funkcioniše savršeno dok vas smrt ne rastavi?
Naravno, postoje neke opšte istine – niko ne zaslužuje biti zlostavljan ili maltretiran. No izvan kruga pravih zlostavljanja, ideja ‘zaslužnih osoba’ koncept je koji pretpostavlja da svi imamo neke bodove u odnosu na druge i da stvari funkcionišu po nekom većem kozmičkom poretku.
Što je čista glupost. Prepustimo, dakle, zasluge njenoj staroj slavi i počnimo od nule: svi smo dobili jedan život koji ćemo ispuniti ljudima. Neki će ostati u našim životima, neki neće. Šta to znači, sami ćete odrediti, ali ništa se neće dogoditi samo zato što svi sve zaslužujemo.
3. Trčanje iz prekida neće pomoći
Nakon prekida svi radimo isto: jedemo i spavamo više, pijemo, pa pijemo još više, idemo psihijatru, idemo po barovima, idemo u stanove drugih muškaraca, mijenjamo frizuru, mijenjamo adresu stanovanja…
Neke su od tih stvari bezopasne, a neke mogu imati ozbiljne posljedice. Ali za svima posežemo zbog istog razloga – da bismo što dalje i brže pobjegli od boli. Prekid izaziva bol i iako nema nazubljene rubove i oštre nokte, može ostaviti brutalne posljedice. Jedna je studija čak utvrdila da prekid veze uzrokuju bol jedak opekotini od vrele kave.
Dobra je vijest ta da se svaka rana može zaliječiti, pa tako i ranjena psiha treba vremena i strpljenja. Loša vijest je ta da u nekoj fazi ne možete ništa napraviti, osim čekati.
Ako pokušavate rupe u svom životu popuniti besmislenim aktivnostima, možete čak produžiti vrijeme liječenja. Nije se lako oporavljati od ljudske ebole koja vam razara tkivo ako ste do tri tulumarili uz žestok alkohol.
Morate dati vremena svojim emocionalnim bijelim krvnim zrncima da zaustave trulež i vrate vam imunitet. To možete učiniti sada ili za godinu dana, ali razmislite želite li imati opekotine godinama nakon što se prolila kava?
4. Nema sumnje da imate veliku priču o tome što se dogodilo. Samo ne zaboravite da ona ipak nije istinita
Ljudi su majstori pripovijedanja. Kreiramo priče o ljubavi i boli, izdaji i žrtvi, porazima i pobjedama dobrih momaka protiv negativaca i, što je zapravo smiješno, pokušavamo ih primijeniti na vlastiti život. ‘Oh, to je tako tragično!
On me iskoristio, a onda me odbacio kao staru krpu! Ili sam možda ja njega odbacila! A onda me pokušao vratiti prohodavši s mojom prijateljicom! Ili sam ja njega pokušala vratiti tako da sam završila s drugim frajerom u krevetu!’
Ta šund literatura koju sami pripovijedamo ima svoj razlog postojanja – mi obožavamo ljubiće. Oni su predmet 80 posto naših razgovora (drugih 20 posto su tračanje ljubavnih priča drugih ljudi). Tih se sočnih priča i loših dramoleta ne možemo nasititi, pa je teško odbiti ulogu glavne junakinja vlastite ljubavne drame?
Problem je u tome što velika priča može dovesti do jadnog života ako povjerujete da su vaše priče istinite. Iako pravila ne postoje bez iznimke, vjerojatno priča koju ste iskonstruirali oko soje veze nije najprecizniji prikaz stvarnosti. Ta priča ima svoju tačku gledišta, mišljenje i pristranost u kodu. Na svijetu ne postoji priča u kojoj ste vi sjajni heroj osim vaše vlastite.
Ne morate odmah odustati od svoje priče niti je nemojte nanovo pokušati napisati, samo budite spremni priznati da su neki dijelovi, ako ne i cijela fabula, zapravo jedna upakovana laž. I šta god učinili, ne mučite druge ljude svojom bajkom, posebno ne novog muškarca.
5. Ne morate oprostiti svom bivšem (ili sebi), ali ako to učinite, imate šanse za sreću
Kad razgovarate s ljudima koji su prekinuli neku vezu, primijetit ćete da ne postoji ograničenje broja i raznolikosti grozota koje ljudi mogu učiniti jedni drugima. Leći će s vašom najboljom prijateljicom, spavati s prostitutkama, imati tajne žene/muškarce u drugim gradovima, imati spolno prenosive bolesti, emocionalno i fizički zlostavljati, napuštati, zanemarivati, uhoditi…
Nema ničega smiješnog u osjećaju da vas je druga osoba iskoristila ili zlostavljala.
No na koncu svega, ostaje vam jednostavna činjenica da više niste u vezi s tom osobom. Ma kako bile ozbiljne emotivne rane koje ćete morati zacjeljivati, nije važno šta vam je to osoba napravila, nego s čim ćete vi iz te veze izaći. I tu dolazimo do praštanja.
I najbanalniji su vodiči za samopomoć u pravu kada kažu da ćete, ako ne oprostite svom bivšem, bijes, ljutnju ili bol prenijeti iz jednog u drugi odnos. I u onaj sljedeći. Pa sljedeći.
Ne zvuči dobro, ali to je jednostavno tako.
Zapamtite da identificiranje potrebe da oprostite nije isto što i praštanje. Dakle, samo oprostite gadu već jednom, ionako ste na njega potrošili previše vremena, zaključuje autorica.
Preuzeto sa: tportal.hr
