U izolaciji sam povjerovala u to da me je nemoguće voljeti i ja sam to prihvatila kao činjenicu.
Uvijek sam bila usamljena.
Ja sam normalna žena koja ima 24 godine i nikada nisam bila u romantičnoj vezi.
Nije da nisam pokušala. Užasno sam željela biti nečija djevojka. Kako sam odrastala, gledala sam svoje prijatelje kako se zaljubljuju, vole i rastaju. Sve to vrijeme provela sam u samoći.
Posljednja decenija mog života bila je jedno veliko – NIKADA:
Nikada nisam imala partnera za ples. Nikada nisam držala nečiju ruku u bioskopu. Nikada nisam izašla u restoran i dirala se nogama s nekim ispod stola – nisam nikad imala drugi sastanak!
Nisam nikada bila sama. Imam mrežu predivnih ljudi.
Ali sam uvijek bila usamljena.
Tolerisala sam svoju usamljenost posljednjih deset godina. Fokusirala sam se na školu, volontiranje i pronalazak posla, a ignorisala sam prazninu koja je zjapila u mom stomaku.
Nakon što sam diplomirala, 2019. godine, imala sam nervni slom. Dala sam otkaz, vratila se roditeljima i sestri i tad je počela pandemija.
Moja usamljenost, u kombinaciji s depresijom, anksioznošću i poremećajem pažnje – nekad mi se činila kao zvijer s tri glave.
U martu 2020. godine, dok sam bila u karantinu, moja usamljenost se pretvorila u nešto mnogo mračnije.
Nisam bila usamljena. Bila sam potpuno izolovana.
To nije bila vrsta fizičke izolacije. Živjela sam s roditeljima i viđala se s prijateljima.
To, čak, nije bila ni vrsta mentalne izolacije. Nisam se osjećala fizički bolesno, održavala sam normalne odnose i nisam imala suicidalne misli.
U karantinu, moja mentalna bolest me zarobila u samicu.
Bila sam zavidna
Bila sam izolovana, nisam mogla više da gledam sadržaj o romantičnim odnosima.
Nisam mogla da pogledam finale serije ,,Schitt’s Creek” jer bih krenula da gubim razum kada sam gledala vjenčanje Davida i Patricka.
Nisam više mogla ni da slušam muziku jer je svaka pjesma bila o ljubavi, seksu i vezama. Svaki stih je bio kao so na ranu.
Krenula sam da zavidim svojim prijateljima na njihovim vezama. Čak i svojim roditeljima.
Moji roditelji slavili su 30 godina braka i ja sam im zavidjela. Bila sam ogorčena kad sam vidjela svog brata kako priča s djevojkom preko Zooma. Bila sam ljubomorna jer je moja sestra organizovala proslavu maturu kod kuće za sebe i svog momka. Mrzila sam svoju najbolju drugaricu jer sam znala da često ide na planinarenje sa svojim momkom.
A najviše sam mrzila sebe
Moja izolacija nije uticala samo na moje veze s drugima, već i na odnos same prema sebi.
Vjerovala sam da sam bezvrijedna. Mislila sam da nikad neću naći ljubav, a čak i da nađem, kako će me oni ikad voljeti? Naravno, to nikad neće potrajati i ja ću biti sama. Zaslužujem da budem sama. Moja izolacija mi je rekla da me je nemoguće voljeti i ja sam joj povjeravala.
Nebo je plavo. Trava je zelena. Mene je nemoguće voljeti.
Moja terapeutkinja je bila uznemirena mentalnim kavezom u kome sam živjela.
Rekla mi je da će mi pomoći da se nosim bolje sa svojom usamljenošću i izolacijom jer je shvatila da ja prolazim kroz post-traumatski stres.
Osjećala sam se još gore nakon ovog saznanja. Imala sam post-traumatski stres jer nikada nisam imala momka? Ljudi su umirali svaki dan zbog COVIDA-19, a ja sam bila traumatizovana jer niko nije htio da bude sa mnom?
Mrzila sam sebe zbog ovoga. Jedino sam pričala s terapeutkinjom o ovome jer me je bilo sramota što sam mrzila sebe zbog takve gluposti.
Prekretnica
Tokom jedne sesije krenula sam da se gubim jer sam neprestano ponavljala da nikad neću naći ljubav i da ću zauvijek biti sama.
U pauzama od jecaja, terapeutkinja me upitala: ,,Šta je poenta života ako me niko ne voli? Šta će mi život ako me već niko ne voli?”
Terapeutkinja mi je rekla da udahnem duboko i predstavila mi je rad Byron Katie.
Byron Katie, autorka je metode ,,The Work” koji je prvi put predstavila u njenoj knjizi ,,Loving What Is“.
Katie, u njenoj knjizi, piše da je korijen naše patnje u stvari naše uvjerenje da su sve naše misli istinite. Ovo uvjerenje može da vodi do mnogih negativnih emocija.
Rješenje? Probajte metodu ,,The Work”. Ovaj metod se svodi na 4 pitanja uz pomoću kojih ćete preispitati istinitost vaših misli. Ovo će vam ponuditi jednu vrstu distance u odnosu na misli koje vas opsjedaju.
4 pitanja
- Da li su moje misli istinite?
- Da li mogu sa sigurnošću tvrditi da je to istina?
- Kako biste reagovali, i šta biste uradili kada biste povjerovali u istinitost vaših misli?
- Ko biste vi bili bez tih misli?
Aktivirajte se
Terapeutkinja me zamolila da sažmem svoje misli u jednostavnu rečenicu ili frazu. To je bio jednostavan zadatak: mene je nemoguće voljeti.
Onda je došlo pitanje: Da li su moje misli istinite?
Da. Jasno da jeste. Nikada me niko nije volio; ja sam nevoljiva.
Pitanje broj dva: Da li mogu sa sigurnošću tvrditi da je to istina?
Mislim da ne. Sigurno postoji neko, negdje na svijetu ko želi da me voli, samo ih ja još uvijek nisam upoznala. Znam da me moji prijatelji i moja porodica vole. Nije to vrsta ljubavi koju želim ali je ipak ljubav. Tako da, ne. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je to istina.
Pitanje broj tri:
Kako biste reagovali, i šta biste uradili kada biste povjerovali u istinitost vaših misli?
To je bar jednostavno. Kada povjerujem u te misli, osjećam se užasno.
Gubim dah, osjetim stezanje u ramenima, stomak mi se okreće i osjećam knedlu u grlu.
Osjećam se uplašeno. Plaši me misao da me je nemoguće voljeti.
Želim da sam voljena. Očajna sam za ljubavlju. Ako sam stvarno nevoljiva, onda me čeka jedan usamljeni život. Tada dolazim do mojih najmračnijih misli. ,,Ako budem usamljena, ne želim da živim”.
Onda počnem da plačem, a terapeutkinja me pita:
Ko biste vi bili bez tih misli?
Ja. Samo ja.
Bila bih Zoe koja je u redu s tim što još uvijek nije pronašla ljubav. Ne bih osjećala prezir i mržnju prema svima koji su u romantičnim odnosima. Ne bih izbjegavala svoju omiljenu muziku i filmove.
Zoe koja ide sama na večeru. Zoe koja putuje sama. Zoe koja uživa u svojoj samostalnosti.
Nova realnost
Bez ovih misli – mogu biti svoja ponovo. Mogu biti slobodna.
Dozvoljavam sebi da budem vječni romantik koji vjeruje u ljubav i romantiku koji želi romantični odnos, ali koji, takođe, uživa da bude sam i zna da je voljen.
,,Obrni misao naopačke” – Katie predlaže. Šta ako je ono suprotno u stvari istina?
Obrnuto od nevoljiva jeste voljiva. I ova misao je istinitija jer sam ja svjesna da sam voljiva i da sam voljena. Mnogi me vole. Kada se sjetim ljubavi koju drugi osjećaju prema meni – slobodna sam da napustim svoj mentalni zatvor.
Ne mogu biti bezvrijedna ako postoje ljudi koji me vole. Ne mogu biti potpuno izolovana ako postoje ljudi koje me vole. Ako me moja mama voli, ako me moja najbolja prijateljica voli – to znači da sam voljena i voljiva.
To je činjenica, kao što je nebo plavo, a trava zelena.
Zaključak
Ova prekretnica nije saznanje koje će mi promijeniti život zauvijek, ali ni ne treba da bude.
Ovo je jednostavno sloboda od depresije i lamentiranja. Ovo je misao koja mi dopušta da gledam romantične komedije i slušam albume o raskidima.
Ovo je misao koja mi pomaže kad razmišljam o romantičnim odnosima. Mogu da se dignem iz mraka. Mogu da pobjegnem iz izolacije.
Još uvijek sam usamljena, ali s ovim idejama i s ,,The Work” metodom – nisam sama.
Prevela: Iris Janković
