Oni među nama koji nisu odrasli s podrškom roditelja u ogromnom su zaostatku.
Još kao djeca, a i tokom naših života, naši roditelji nam služe kao odrednica, putokaz i kao potvrda onoga šta jesmo, a šta nismo. Oni tvrde da nas poznaju najbolje i mi im vjerujemo.
Nekada mi otkrivamo svijet, i nas same, kroz mračni nametnuti pogled naših roditelja. Oni vide sve naše mane, izazove i interne borbe kao da se samo nama dešavaju. Govore nam da smo problematični, nedovoljni i ,,manje vrijedni’’.
Međutim, ja ovdje želim da pričam o drugoj vrsti pogleda na život. Onoj vrsti koja mi je bila potrebna kad sam bila mlada žena. Uvidjela sam važnost tog formativnog iskustva tek nakon mnogo godina.
Bilo je to 1970-ih kada sam bila u srednjoj školi. U srednjoj smo imali olimpijski bazen i ozbiljnu nastavnicu fizičkog po imenu gospođa Crawford.
Crawford je imala 60 godina i bila je slobodna žena. Ponašala se kako je željela, ali i po pravilima. Prvi put kada je nestala na neko vrijeme, nisam pridavala tome puno pažnje. Međutim, kada se vratila u septembru na početku školske godine, krenuli su pravi problemi.
Crawford je prošla mastektomiju zbog raka i hirurški su joj odstranili desnu dojku.
Hajka je krenula kada se Crawford pojavila u uskom Speedo kompletiću, iako se jasno vidjelo da nema jednu dojku.
Mnogi roditelji su bili zgađeni ovakvim ponašanjem, uključujući i moju majku. Kako se usudila da uznemirava učenike i roditelje svojim tijelom? Zar ne bi trebala da se pobrine da se svi osjećaju ugodno?
Bila sam mnogo zbunjena; uprkos mojoj majci i njenim pogrdnim riječima, pitala sam se zašto bi Crafword morala da brine o tome kako se osjećaju drugi ljudi. Zar nije bilo najvažnije da je ona zdrava i izliječena i srećna? Zašto je bilo bitno da li ima dvije, jednu ili nijednu dojku?
Nosila je svoj Speedo kupaći sa ponosom jer je on bio vjesnik starosti koju će doživjeti.
Iako sam imala samo 12 godina, shvatala sam da postoje i druga mišljenja, pored mišljenja moje mame. Bilo je moguće razmišljati i na drugi način i imati izbor da odaberemo one stavove u koje vjerujemo.
Ova saznanja su osnažila moju ličnost. Imala sam izbor da vjerujem u ono što želim, a ne nužno u ono što mi je nametnuto.
Iako Crawford više nema, želim da joj se zahvalim na svemu što je učinila za mene. Zauvijek ću je pamtiti.
Prevela: Iris Janković