Nakon što je u posljednjih nekoliko dana u BiH, ali i regionu, zabilježeno nekoliko prijetećih poruka i dojava o bombi u školama, naši sagovornici ističu da ovi događaji pale alarme, te da cio sistem mora više da se posveti radu sa djecom, od roditelja pa sve do obrazovnih ustanova, te da smo, kako kažu, generalno propustili jednu ozbiljnu lekciju u vaspitanju djece.
Naime, kako je u razgovoru za “Nezavisne novine” rekao Vladimir Vasić, sociolog, u vaspitanju djece u današnje vrijeme previše se ide u pravcu povlađivanja.
“Malo smo se zanijeli u onom pravcu da djeca imaju pravo, da djeca imaju zaštitu, sve to stoji, i naravno da treba da imaju pravo, ali djeca moraju da imaju obavezu. Mi smo u pretjeranoj ljubavi prema djeci previdjeli da djeci treba autoritet sa mnogo ljubavi”, kazao je Vasić.
Kako je rekao, prije svega treba vratiti autoritet roditeljima, ali i autoritet vaspitno-obrazovnim ustanovama, jer sadašnja pretjerana drskost djece je samo posljedica u lancu vaspitanja i naravno, kako ističe Vasić, djeca su kolateralna šteta sistema u kojem mi danas živimo.
“Sada je totalni liberalizam, gdje je sve slobodno, sve je dozvoljeno djeci, ali to im sve ne koristi, te samim ti moramo obuzdati roditelje, jer sada imamo situacije da roditelji vaspitavaju ‘male bogove’, da vaspitavaju nedodirljive pojedinice, kojima nastavnik ne smije dati slabu ocjenu, ne smije se izreći neka kazna, a na taj način pravimo preduslov za ovo što nam se danas dešava”, kazao je Vasić i istakao da pretjerana blagonaklonost prema djeci dovodi do situacija koje su sada.
“S druge strane, ono što je jako opasno za našu djecu je to ko su im uzori. Vidimo da djeca danas žive u eri društvenih mreža, TikToka, Instagrama, i da se putem mreža nekontrolisano kao autoriteti, kao uzori, nameću ljudi sa upitnom prošlošću, kriminalci, rijaliti format, te samim tim djeca samo kopiraju”, kazao je Vasić.
Istakao je da primarni zadatak roditelja, ali i škola, mora biti vaspitanje djece jer, kako kaže, sve što se sada dešava, kada đaci šalju prijeteće poruke, donose noževe u škole, vuče temelje iz porodice.
“Sigurno je da bismo mogli da krivimo i sistem, i obrazovni sistem, ali sve kreće od porodice”, izričit je Vasić.
Kako je rekao, profesori i nastavnici su izgubili tradicionalnu vrijednost koju su ranije imali, te kako kaže, u ovom degradiranom sistemu vrijednosti to dolazi na naplatu.
“Zato su potrebne sistemske promjene koje je teško sprovesti na našim prostorima”, zaključio je Vasić.
Aleksandar Milić, psiholog, ističe da su ovakva dešavanja alarm za cijelo društvo te, kako kaže, zatajile su aktivnosti u školama i dodaje da uglavnom prevladavaju regresivne mjere, što kod djece izaziva otpor prema školama.
“U praksi imam djecu iz osnovne škole kada ih upućuju na dijagnostiku kod psihologa, psihijatra, a to je posljedica stalnih kažnjavanja, stalnih zapisivanja, stalnih gušenja”, kazao je Milić i dodao da se vrlo malo ističu pozitivne karakteristike djece.
“Ne može se kritikom i pasivnošću ništa postići. Škola nam je postala rizik kao izvor takvih ponašanja i otuda reakcije prema školi”, pojašnjava Milić i ističe da se očigledno ne radi u školama dovoljno.
“Djeci treba pomoći, jer mislim da smo kao društvo svi zakazali”, dodaje Milić i ističe da su djeca u ovakom sistemu sve više ugrožena i nesigurna.
