Današnja djeca pretežno imaju sve. Roditelji neumorno i nesebično rade da bi im priuštili što bolje i kvalitetnije živote, da se ne bi “patili” pa često uz svu ljubav na poklon se dobije mobitel, tablet… no zapitajmo se koliko je to zdravo za našu djecu.
Kroz ranije teme koje smo obrađivali vidjeli smo da tehnologija znatno utiče na grafomotoriku djece, a vrlo često i na samo zdravlje, pa imamo djecu koja sve manje vremena su fizički aktivna, i sve više sklonija debljanju, a debljina kod djece može izazvati ozbiljne zdravstvene posljedice i kasnije, u odrasloj dobi.
Bolesti koje dijete može da dobije su dijabetes, kardiovaskularne bolesti i astma.
“Lola” je odlučila da napravi malo istraživanje i na temu gojaznosti djece porazgovara sa psihologom, nutricionistom i mamom.
DJECI JE JAKO VAŽNO DA BUDU PRIHVAĆENI
Đana Lončarica, diplomirana psihologinja, gestalt terapeutkinja te porodična sistemska terapeutkinja nam je prema svom mišljenju kazala zbog čega su današnja djeca sve više gojaznija?
– Sve je povezano s načinom života, djeca sve više vremena provode u kući, koristeći internet, igrajući igrice i sve su manje aktivnija nego ranije. Igra ne zauzima isto mjesto kao nekada, naprimjer spontana igra koja je jako važna za rast i razvoj djece, dok je danas to zamijenjeno tehnološkim sredstvima, mobitelima, tabletima, Ipadima, koji utiču na način života i navike.
Zašto gojaznost u djetinjstvu izaziva mentalne i fizičke bolesti?
– Nisam ljekar, ali znamo da od gojaznosti djeca mogu dobiti dijabetes, ali za mentalne bolesti, djeci je jako važno da budu prihvaćeni, da se dopadaju sami sebi. Nekoj djeci gojaznost utiče na fizičke aktivnosti i nemogućnost izvršenja zadataka koje mogu raditi njihovi vršnjaci što može uticati dalje na njihove odnose i sliku djeteta o sebi. Mi znamo da naš identitet ima više aspekata u sebi, i jedan od njih je taj tjelesni. Moguće je da se nekad gojaznija djeca povlače u sebe od socijalne interakcije i igre što onda ima dalji uticaj na njihov razvoj.
Djeca koja su deblja u odnosu na drugu djecu mogu doživjeti zadirkivanje ili maltretiranje od svojih vršnjaka. Čime to sve može rezultirati?
– Djeca koja i nisu gojazna doživljavaju zadirkivanje, ali djecu generalno treba učiti da znaju šta je važno i ko im i šta kaže. Mi koji radimo s djecom znamo da sva djeca u nekoj fazi života dožive zadirkivanje od druge djece, neka što nose naočale, neka što su visoka, mršava… Dijete treba učiti da razluči bitno od nebitnog i da ta slika o sebi se temelji na psihičkim karakteristikama i crtama ličnosti, jer djeca koja su otvorenija i društvenija prema drugoj djeci će uvijek biti bolje prihvaćena u društvu. Moramo im usaditi u glave da niko ne izgleda savršeno i da fizički izgled nije relevantan nizašto.
Koliko dječiji stres može uticati na debljanje, i koji je najbolji način i savjeti koje možemo dati djetetu da ga prevaziđe?
– Stres generalno utiče na sve aspekte zdravlja tako i na gojaznost. Mnogo ljudi kada su pod stresom jedu više, jer je to jedan od načina nošenja sa tim situacijama koji nije adekvatan. Nošenje sa stresom treba biti na jedan funkcionalan način koji je naprimjer druženje s ljudima koji su jako bliski, fizičke aktivnosti, sport, odnosno sve aktivnosti koje nas čine istinski sretnima. Uvijek trebamo poticati pozitivne načine ponašanja i da mi djeci budemo najbolji primjeri.
Kada odvesti dijete psihologu po pomoć? Koje simptome trebamo pratiti?
– Ako vidimo da se dijete povlači u sebe, kada vidimo probleme u ponašanju, da nije funkcionalno, zadovoljno, ako mijenja naglo svoje raspoloženje, ako ima problem sa snom, apetitom. Dijete je uvijek potrebno pratiti i pitati kako se osjeća, te da uvažavamo te osjećaje, jer dijete koje je naviklo na razgovor s roditeljima će uvijek reći kako dobre stvari, tako i loše. Kada radimo s djetetom, mi psiholozi, moramo uzeti u obzir užu i širu okolinu djeteta. Moram još napomenuti da odlazak ljudi/djece psihologu se ne dešava kad se samo ima neki problem, nego da ljudi dolaze psihologu ukoliko žele unaprijediti u aspektima života, u druženju, školi ili u socijalnim interakcijama.
Koja je uloga roditelja i porodice kad je dječija gojaznost u pitanja?
– Roditelji koji su više fizički aktivni i koji daju prednost prirodi i drugim načinima korištenja slobodnog vremena deficitno će imati djecu koja će učenjem po modelu i sama koristiti slične načine zabave. Roditeljima je važno da svojim primjerom pokazuju djeci kako bi trebali provoditi vrijeme na kvalitetan način.
POTIČITE RAZNOVRSNU I URAVNOTEŽENU PREHRANU
Tajna Klisura, magistrica biologije, biohemije i fiziologije, magistrica nutricionizma te educirani i certificirani fitness trener, na početku razgovora nam je objasnila je li pretilost kod djece u porastu u odnosu na period prije 10/15 godina?
– Učestalost pretilosti među djecom raste u mnogim zemljama, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Ovaj trend može biti posljedica različitih faktora, uključujući promjene u prehrambenim navikama, smanjenu tjelesnu aktivnost, povećanu dostupnost tehnologije za djecu i veći pristup prerađenoj hrani.
Koji su kratkoročni i dugoročni efekti pretilosti u djetinjstvu?
– Kratkoročni efekti mogu uključivati povećan rizik od dijabetesa tipa 2, visokog krvnog pritiska i psiholoških problema.
Dugoročni efekti obuhvataju veću vjerovatnoću kardiovaskularnih oboljenja, moždanih udara, određenih vrsta karcinoma i smanjenja očekivanog životnog vijeka. Veoma važno je naglasiti da prehrana roditelja u periodu od 0 do 7 godine života djeteta znatno utječe na prehrambene navike djece koje se odražavaju i na zdravlje individue u odrasloj dobi.
Koliki unos šećera je dnevno djeci potreban za normalno funkcionisanje?
– Preporučeni dnevni unos šećera za djecu može varirati ovisno o njihovom uzrastu, spolu i energetskim potrebama. Uglavnom je preporučljivo ograničiti unos dodanih šećera na manje od 10% ukupnih dnevnih kalorija. Za većinu djece to znači otprilike 25 grama (oko 6 čajnih žličica) dodanih šećera dnevno.
Poznato je da su i odraslima i djeci potrebne iste vrste stvari, kao što su vitamini, minerali, ugljikohidrati, proteini i masti, no djeci su potrebne različite količine specifičnih nutrijenata u različitim godinama. Možete li nam po godinama objasniti šta je najbolje za djecu da jedu?
– Potrebe za hranjivim sastojcima kod djece variraju s godinama, ali evo nekih općih smjernica:
- Dob 0 do 2: Ova djeca trebaju prehranu bogatu majčinim mlijekom ili formulom i trebaju početi uvođenje čvrstih namirnica, fokusirajući se na namirnice prilagođene njihovom uzrastu.
- Dob 2 do 4: Naglasak stavite na uravnotežene obroke s raznovrsnim namirnicama, uključujući voće, povrće, nemasne proteine i cjelovite žitarice.
- Dob 4 do 6: Nastavite pružati uravnoteženu prehranu, ali uvedite namirnice u odgovarajućim količinama i potičite neovisno jedenje.
Rad s djecom zna biti veliki izazov, i “natjerati” ih da probaju novu hranu može biti problematično. Kako izbirljivom djetetu promijeniti navike i preusmjeriti ga na zdraviju ishranu?
– Potičite raznovrsnu i uravnoteženu prehranu. Postupno uvodite nove namirnice, uključite vaše dijete u planiranje obroka i pripremu hrane te budite uzor zdrave prehrane jedući i sami balansirano, zdravo i u skladu sa vrijednostima koje želite prenijeti djeci.
Izbjegavajte vršiti pritisak na djecu i nastojte da obroci budu pozitivno iskustvo.
Koji je najbolji vremenski raspon između obroka kod djece?
– Djeca imaju koristi od redovitih obroka i užina kako bi održala energetske nivoe, kao i mi odrasli. Savjet je da pokušate održavati obroke redovnim, na svakih 3-4 sata i uključite zdrave, balansirane užine kako biste spriječili javljanje prekomjerne gladi između obroka.
Kažu da porodično jedenje nudi mnoge prednosti za djecu svih uzrasta, od male djece do tinejdžera, pa kažite nam koje su to sve prednosti jedenja za stolom?
– Divno i jedno od najznačajnijih pitanja. Zajednički obroci imaju brojne prednosti, uključujući promociju bolje prehrane, jačanje porodičnih veza i poboljšanu komunikaciju. Također mogu pomoći djeci da razviju zdrave prehrambene navike i socijalne vještine. Porodični obroci su prilika za kreiranje sigurnog okruženja za djecu i sidrenja hrane uz pozitivne i njegujuće emocije. Ovo je ključno za razvoj zdravog odnosa sa hranom.
Šta Vi mislite o dječijem jedenju ispred televizora/mobitela? Kakve navike dijete razvija kada se hrani na taj način?
– Jedenje uz distrakciju tehnologijom stvara stanje u kojem nismo svjesni i prisutni hrane koja je ispred nas. Djeca možda neće obratiti pažnju na svoje signale gladi i sitosti, što može dovesti do prejedanja. Preporučljivo je stvarati okolinu bez ekrana za obroke kako biste poticali svjesno jedenje i interakciju unutar porodice.
RODITELJI ČESTO PODCJENJUJU SVOJU ULOGU
Lana Lekić je mama troje predivne djece, doktorica farmaceutskih nauka, profesorica, marketing menadžerica, jedini certificirani instruktor za masažu beba i djece u BIH. Ambasadorica je usvojenja i hraniteljstva u BIH. Poznatija kao Mama Lana, sa svojim jutarnjim crticama o zdravlju pokušava promijeniti pogled na važnost fizičkog i mentalnog zdravlja. Svakodnevno prikazuje realne događaje iz života, bez filtera i uljepšavanja.
– Mislim da smo zanemarili ono što se zove porodica, porodična okupljanja, važnost terpezarijskog stola za kojim se okupljamo. Sto za kojim se okupljamo i jedemo treba da bude naš mali hram gdje pričamo o svemu, učimo zdravim navikama, ponašanju i komunikaciji sa odraslima. To je mjesto gdje djeca pričaju i dijele ono što se događa u njihovim životima.
Zašto su djeca gojaznija? Djeca nemaju tih zajedničkih trenutaka, jedu pred TV ekranima, nemaju pojam o zdravoj prehrani, ne učestvuju u pripremi jela, jedu bez razmišljanja o hrani, sa svih strana su bombardovani reklamama čipseva, brze hrane, nemaju uzor u vama ukoliko se hranite loše – kaže nam Lana o ovoj važnoj temi.
Vi ste majka troje djece, šta roditelji mogu učiniti kod kuće kako bi utjecali na dijetetske navike i sklonosti u ishrani?
– Prehrana ima velik utjecaj na zdravlje. Ukoliko djeca tijekom svog djetinjstva usvoje dobre prehrambene navike one će im ostati za cijeli život, provoditi će ih kao odrasle osobe čime mogu utjecati na dobro zdravlje i bolju kvalitetu života. Uspostavljanje pozitivnog odnosa prema hrani, odnosno stvaranje pravilnih prehrambenih navika uravnoteženom i prilagođenom prehranom od najranijeg djetinjstva, može dugoročno utjecati na dobro zdravlje u odrasloj dobi i bolju kvalitetu života.
Roditelji često podcjenjuju svoju ulogu u prenošenju dobrih prehrambenih navika. Ukoliko djeci objasne ulogu hrane, odnosno ulogu dobrih namirnica za njihov rast i razvoj te zdravlje, tada su učinili prvi korak ka usvajanju uravnotežene prehrane i pomogli im razviti pravilan odnos prema hrani. Pri tome roditelji svakako trebaju imati na umu da djela govore više od riječi.
Djeca gledaju, slušaju i uče promatrajući, a zatim ponove ono što su vidjeli. Budite svome djetetu uzor tako da sami imate uravnoteženu, pravilnu prehranu, jer samo tako se učinkovito mogu prenijeti pravilne prehrambene navike od najranijeg djetinjstva.
Kako djeci usaditi zdrave navike prehrane, jeste li Vi uspjeli u tome?
– Poznavajući šta i kako prehrambene navike mogu uraditi i naštetiti zdravlju moje djece, ja sam se istinski potrudila učiti djecu od najranijih doba zdravim navikama. Kako to izgleda u stvarnosti:
-nema pretjerivanja sa grickalicama i slasticama
-pripremamo jela kući, kuhamo zajedno i pričamo o namirnicama-kefir pijemo za bolju probavu, jabuku za zdraviji organizam, mrkvu za bolji vid
-zajedno pripremamo zdravi doručak i zajedno doručkujemo
-nema jela ispred TV ili računara
-sve obroke jedemo u umjerenoj količini
-idemo zajedno na pijacu i biramo hranu, voće i povrće
-izbjegavam hranu nuditi kao nagradu, kaznu ili bilo kakve ucjene. Hrana je naš mali ritual.
Ono što je važno je uz pravilnu prehranu jeste imati i svakodnevnu tjelesnu aktivnost, jer oboje ima uticaj na zdravlje. Barem neka minimalna šetnja jedan sat dnevno.
Kako biti sigurni u to šta dijete jede van kuće. Imate li Vi neki način “praćenja”?
– Ja nisam previše autoritativan roditelj, niti sam neko ko nameće pravila. Smatram da djeca gledaju šta ja radim i kako se ponašam, i tako stvaraju obrasce pravilne prehrane. Kada su van kuće, skoro uvijek nose užinu koju pripremimo zajedno ili ponekad i oni sami pripreme. Nekada to jeste i nezdrava užina, međutim svemu u životu treba biti umjeren pa i u nametanjima zdrave prehrane i zabranama manje zdrave.
Kažu da je debljanje povezano i sa strogoćom roditelja prema djeci, no znamo da ne možemo samo ni udovoljavati djeci, te da ponekad moramo biti i “loši policajac”. Kako zapravo napraviti taj neki balas u roditeljstvu?
– Uh ja nikako nisam taj loš policajac, naravno granice uvijek postoje i nema prelaska. Međutim mislim da nije neobično da dijete nije ljubitelj određene hrane. Izbirljivost je prisutna i među odraslima. Postoji naravno i manipulacija, kada dijete pokušava dokazati svoju neovisnost manipulisanjem kroz hranu i tako iskazuje svoje nezadovoljstvo.
Šta je u svemu tome važno? Važno je da roditelj ostane miran kada dijete postane probirljivo, jer jelo u žurbi i nervozi gubi svoj smisao. Ono što ja uradim, jeste ponudim zdravu alternativu, a usput ispričam zašto je obrok koji dijete odbija ustvari zdrav i dobar za njega. Miran i pozitivan roditeljski odnos je ključ uspjeha u odgoju djece , a svakako i prihvatanje djeteta kao ravnopravne osobe uz naravno razumne granice u odnosu na dob.
Ukoliko biste Vi primijetili da nešto s Vašim djetetom nije uredu, da pokazuje simptome koji su dovoljni da se posjeti psihologa, biste li ga odveli?
– Nažalost, uvriježeno je mišljenje da psihologu idu problematična djeca. Roditelji rijetko shvataju, a još rjeđe pričaju da je odlazak psihologu ustvari veoma koristan. Djeci se nikada ne objasni šta ustvari znači psiholog, i kakve koristi mogu imati i djeca i odrasli od posjete stručnom licu.
Psihologa posjećuju ljudi koji žele da unaprijede kvalitet svog života, ljudi kojima je potrebno savjetovanje, profesionalna i karijerna orijentacija, procjena sposobnosti ili čak samo motivacija i usmjerenja.
Od posjete psihologu možete imati mnogo benefita, posebno kada prelazite iz jedne razvojne faze u drugu. Period odrastanja je sam po sebi stresan i pun iznenađenja, treba o njemu pričati.
Mi imamo svog psihologa sa kojim se konsultujemo, od koga učimo i s kim razgovaramo.
Kako i na koji način učiti dijete da vjeruje u sebe i da ne mari za tuđa mišljenja ukoliko se tiču fizičkog izgleda?
– Samopouzdanje kod djeteta gradi se doslovno svaki dan. Nije lako biti roditelj i odgojiti zrelu, odgovornu i emocionalno stabilnu ličnost. To možete jedino uz bezuslovnu ljubav, podršku i prihvatanje. Djeca koja nemaju podršku u porodici, ne znaju se nositi sa kritikama u vanjskom svijetu, teško podnose neuspjeh i teže kasnije u životu ostvaruju svoje potencijale u akademskom i poslovnom životu, kao i sreću u porodici.
Pustite djecu da prave svoje greške, naučite ih da na to imaju pravo, naučite ih kako se nositi sa neuspjehom, dajte im do znanja da se mogu osloniti na vas. Dajte im svoje vrijeme, pričajte o svemu. Na taj način gradite njihovo samopouzdanje i vanjski svijet ih neće doticati.
Ako vaše dijete ima prekomjernu težinu, vjerojvtno biste trebali raditi sa svojim pedijatrom i / ili registriranim dijetetičarom kako biste mu pomogli da smrša.
Razgovarala: Lejla Bejdić-Rizvanović
