Maj je mesec pun obećanja – miris bagrema, šetnje bez jakne, večeri koje mirišu na leto.
U teoriji, maj je savršen.
Ali maj nije naivan. Maj dolazi sa iluzijom kretanja unapred. On zna kako da nas prevari u čekanju nečeg većeg, nečeg boljeg.
Dok ga živimo, mi smo u mislima već na moru, već pravimo letnje planove, mislimo o zalascima sunca koje ćemo, verovatno, gledati kroz telefone… i tako… brojimo dane, dok, neprimetno, maj odlazi.
A možda nije trebalo da ga pustimo tek tako.
Maštajući o sutra nismo osetili trenutak u kojem se zima stvarno završila, u kojem su jutra ponovo laka, u kojem možeš da sediš na klupi i jedeš omiljenu Jaffa napolitanku, onako, bez ikakvog razloga, osim što je lepo.
Lično imam problem s majom. Tri put mi je promenio život iz korena, zato ga sada, u svakoj minuti osećam, pratim. Ne želim više nikad da ovaj trenutak propustim.
Nismo trenirani za sadašnjost.
Uvek čekamo nešto drugo, zamišljamo bolje verzije, šire prostore, drugačije živote.
Ali šta ako su neki od tih trenutaka – onih koje priželjkuješ, zamišljaš i tražiš – već tu?
Zamisli da ne juriš. Ne da prestaneš da planiraš, već samo da ponekad, na trenutak, zaustaviš tu mašinu u glavi koja neumorno štiklira sledeće stvari sa spiska. Da ne kradeš vreme od sopstvenog života, gledajući unapred, dok ti ono što je sada izmiče iz ruku. Zamisli da samo stojiš u mestu, ali ne kao neko ko je zaboravljen, već kao neko ko je odlučio da baš tu, na tom parčetu sveta, bude. Da diše. Da oseća. Da otvori oči.
Možda je baš jedna, tvoja, mala radost – biti tu gde jesi.
Umetnost običnog dana
📌 Umesto da planiraš vikend ili zamišljaš godišnji odmor, primeti četvrtak. Otvori prozor. Neka ti u sobu uđe vazduh koji miriše na kišu, na beton koji se greje pod suncem, na lipu. Izađi na jedno piće u obližnji bircuz, ostani do jutra.
📌 Umesto da na ekranu gledaš egzotične predele, siđi niz stepenice. Sad. Prošetaj svojim gradom kao da ga vidiš prvi put. Otvori oči za mesta pored kojih prolaziš svakog dana, ali ih nikada ne vidiš. Napravi fotografiju krovova, vrata ili bilo kog drugog detalja koje često slikaš na putovanjima, a u sopstvenom okruženju ne primećuješ.
📌 Umesto da zamišljaš idealan trenutak, napravi ga. Iznenadi prijateljicu pozivom, sačekaj na klupi u parku, sa 2 vrste kafe i 4 ukusa Jaffa napolitanki. Onda joj pročitaj spisak razloga zbog kojih ti je važna. Rizikuj da misli da si luda, ali zbog osmeha i suze u njenom oku, znaćeš da se taj momenat pamti, zauvek.
📌 Napravi majsku muzičku playlistu! Izaberi omiljenu pesmu za svaki dan ili himnu sedmice, i njom počni svoj dan! Neka bude lista pesama koje te podseća na dobre trenutke, drage ljude, srećnu tebe… Muzika ima moć da nam kaže Živa si, dobro si! Život je ok! Videćeš, i sam trenutak u kojem se prisećaš pesama iz prošlosti da bi se sutra osećala dobro, učiniće da se SADA osmehuješ, ispunjena radošću i nežnošću. SAD – jedina nota u beskonačnoj simfoniji, odsvirana samo za tebe.
Sitne pobede u životu koji stalno negde žuri
Postoji ona rečenica: „Bila su to obična jutra za kojima ćemo najviše žaliti.“
Ne spektakularni događaji, ne grandiozni uspesi, ne scene vredne filma, već ona jutra kad nismo žurili. Kad ostaneš duže u krevetu, kad piješ kafu bez razmišljanja o sledećem zadatku, kad rutinske trenutke pretvoriš u magične, sa lakoćom i veštinom pravog hedoniste.
Trenutak u kojem shvatiš da ne moraš nigde da ideš.
Možda ćeš se jednog dana sećati ovog maja i pomisliti:
Trebalo je stati. Trebalo je disati. Trebalo je sve ostaviti baš ovako kako jeste, barem na trenutak.
Trebalo je nekom reći jasno i glasno da ga voliš, pre nego što zauvek ode.
Maj te uči da ne moraš da juriš. Možda ti ne treba novo mesto, novi posao, novi plan. Nekad je dovoljan samo novi pogled na ono što već postoji. Probaaaaj!
Važnije od onoga što dolazi je ono što je već tu.
Sadašnjost je tiha pobuna protiv vremena, mali, prkosni čin postojanja.
U sadašnjosti, čak i tišina zna da govori, odjekuje.
Možemo stajati mirno, a da bujice kroz nas teku.
Ples između senki prošlosti i obećanja budućnosti, gde je svaki korak i rizik i čudo.
Sadašnjost je poklon zamotan u samu sebe. Otpakuj je pažljivo, jer to je sve što imaš.
Propustiti sadašnjost znači propustiti jedino što je stvarno. Sve ostalo je sećanje ili san.
Zato je važno to umeće. Umeće da budeš tu gde jesi. I da ti bude lepo.
Mala radost. Svaki dan.
#Tugdejesamidobromije!