VEĆINA roditelja može se prepoznati u sljedećoj situaciji: stojite pred svojim tinejdžerom i podsjećate ga da prije večere mora dovršiti domaću zadaću i pospremiti rublje. Pogled mu se na djelić sekunde susretne s vašim prije nego što se vrati na iPad, gdje istovremeno razgovara s prijateljima i gleda snimku Minecrafta. Sumnjate da je čuo ijednu riječ, a još ste skeptičniji da će doista obaviti svoje zadatke.
U današnjoj stvarnosti zasićenoj digitalnim medijima djeca su rastresenija no ikad, a posljedice su vidljive. Nedostatak dosljednosti, stalan umor, nemogućnost fokusiranja i opća nezainteresiranost za svijet izvan ekrana znakovi su fenomena poznatog kao “popcorn brain”. Iako može pogoditi ljude svih dobi, posebno je problematičan za tinejdžere jer se javlja u ključnom razdoblju njihova razvoja, piše Parents.
Što je “popcorn brain”?
Pojam “popcorn brain” skovao je dr. David M. Levy, profesor računalnih znanosti na Sveučilištu u Washingtonu. Njime je opisao stanje u kojem su pojedinci toliko naviknuti na digitalni multitasking da im sporije, svakodnevne aktivnosti više ne mogu zaokupiti pažnju.
U suštini, stalnim skrolanjem po digitalnim platformama, prebacivanjem s jedne aplikacije na drugu i korištenjem dvostrukog ekrana – primjerice, pregledavanjem Instagrama tijekom gledanja filma – smanjuje se raspon pažnje i interes za hobije, zadatke, pa čak i društvene interakcije koje se odvijaju u stvarnom svijetu.
Koji su znakovi “popcorn braina” kod tinejdžera?
U moderno doba gotovo je nemoguće djecu i tinejdžere držati podalje od interneta i ekrana, no korištenje se može ograničiti, osobito ako sumnjate da razvijaju “popcorn brain”.
Studija iz 2021. godine, objavljena u časopisu Public Library of Science, ispitala je djecu u dobi od 8 do 12 godina te otkrila da je visoka razina medijskog multitaskinga povezana s višom razinom stresa, slabijim socioemocionalnim funkcioniranjem, više problema u ponašanju i s pažnjom, kao i smanjenom kvalitetom sna te manjom ustrajnošću.
Drugi znakovi na koje bi roditelji trebali obratiti pažnju uključuju poteškoće s koncentracijom i nagle promjene fokusa, stalnu potrebu za stimulacijom, probleme s pamćenjem informacija, teškoće u praćenju višestupanjskih uputa te osjećaj tjeskobe i nemogućnost reguliranja emocija.
Kako “popcorn brain” utječe na tinejdžere?
Možda se čini da je malo rastresenosti bezazleno, no nemogućnost koncentracije na domaću zadaću bez stalnog poticaja zapravo bi mogla dugoročno naštetiti kognitivnim sposobnostima djeteta. Prema studiji iz 2019. objavljenoj u časopisu World Psychiatry, digitalne smetnje “stvaraju neidealno okruženje za usavršavanje viših kognitivnih funkcija u ključnim razdobljima razvoja mozga djece i adolescenata”.
Istraživanje je pokazalo da su štetni učinci digitalnog multitaskinga izraženiji u ranoj adolescenciji te je otkrilo zabrinjavajuću činjenicu da je “češće korištenje interneta tijekom tri godine kod djece povezano sa smanjenom verbalnom inteligencijom”. Aliah Singh, suosnivačica online platforme za učenje CultivaTeen Roots, naglašava da “popcorn brain” može utjecati i na emocionalni razvoj djeteta.
“Tinejdžerski mozak još nije ovladao vještinom upravljanja snažnim emocijama, a vrijeme provedeno na društvenim mrežama udaljava mlade od stvarnih životnih situacija u kojima se grade važne socijalne vještine”, objašnjava ona.
“Dugotrajno izlaganje ekranima može uzrokovati promjene raspoloženja i stvoriti dojam da su prepreke u stvarnom životu stresnije nego što uistinu jesu. To može dovesti do toga da se adolescenti povuku i osjećaju preopterećeno.”
Što roditelji mogu učiniti?
Iako sve navedeno zvuči prilično ozbiljno, nema razloga za paniku. Roditelji se mogu boriti protiv učinaka “popcorn braina”, iako to može zahtijevati određeni trud. Singh savjetuje postavljanje zdravih granica oko vremena provedenog pred ekranom te naglašava važnost osiguravanja da djeca imaju i druge aktivnosti osim skrolanja po uređajima.
“Redovito stvaranje prostora za svjesnost, namjeru i prisutnost bez ekrana može pomoći tinejdžerskom mozgu da ponovno nauči kako održati fokus”, kaže Singh. Ona također ističe važnost osobnog druženja i vrijednost dosade. “Iz dosade proizlaze kreativnost, nove ideje, strpljenje, mašta, fokus i još mnogo toga”, objašnjava. “U našem ubrzanom svijetu tinejdžeri trebaju raditi na usporavanju.”
Neki od jednostavnih prijedloga za borbu protiv “popcorn braina” uključuju zajedničke šetnje, pomoć djetetu da pronađe knjigu koju voli, uključivanje u planiranje večere ili posvećivanje pola sata do sat vremena dnevno slaganju slagalice ili kreativnom projektu. Također je korisno dodijeliti im kućanske poslove ili projekte, poput sortiranja odjeće za donaciju.
Jannice Jones, trenerica specijalizirana za neurodivergentnost i izvršne funkcije, nadovezuje se na savjete Singh. Ona predlaže vježbanje svjesnosti i meditacije za jačanje pažnje te planiranje vremena izvan mreže uz korištenje alata za praćenje i ograničavanje vremena pred ekranom.
Preporučuje stvaranje okruženja za fokusiranje bez ometanja te bavljenje analognim aktivnostima, poput čitanja, crtanja, sviranja ili provođenja vremena u prirodi. Jones također savjetuje da djeca budu uključena u izvannastavne aktivnosti koje potiču kretanje, ne uključuju tehnologiju ili ih potiču na druženje s vršnjacima.
Na kraju, ključno je promicati zdrave navike spavanja uspostavljanjem redovitog rasporeda i opuštajuće rutine prije spavanja bez ekrana.
