Nekada se čini da su osobe bez djece osuđene na propast. Žena nije žena ako nije majka. Zar je to tako? Gotovo smo uvijek predebele, osim ako ne postanemo zgodne mršavice nakon poroda, nekim čudom. Zlatna pravila za svaku ženu vrijede: Nasmij se, ispravi se, ne budi preglasna, ponašaj se kao dama. Je li to nešto što bismo trebali podržavati?
Konstantno smo pod pritiskom i posmatraju nas. Ako smo rodile, onda je čudo kako smo vratile zavidnu liniju. Ako nismo, onda smo krmače koje ne znaju da se vrate u formu. Suština je ista, problem je biti žena. Ako niste mama, loše je, ali ako ste mama, a sudeći prema društvu to ne znate, onda je tek problematično, jer društvo ima svoje standarde za “dobre mame”.
Ne znam zašto ona uopšte ima djecu ako nikad nije kod kuće.
Ona je u haosu. Ako ne možeš da se nosiš sa stresom, nemoj imati djecu.
Žena mora biti spremna da se suoči sa gubicima, ali istovremeno može da se odluči da nema djecu. To će sigurno spriječiti kritike barem ove vrste. Zapravo, sačekajte, neće.
Želite biti meta kritika? Budite žena bez djece preko trideset godina. Postoji čak i gori scenario, udata žena bez djece. Ako je vaša odluka da nikada nemate djecu, vrlo vjerovatno nećete čuti ništa lijepo o sebi. Baviće se vašim psihičkim stanjem, propitivati promiskuitet, etiketirati unaprijed sposobnost da budete dobra majka.
Žene koje se odluče da ne budu majke, prosto, jer ne žele, kroz čitav život nose teret društva koje od njih očekuje konstantno i svakodnevno objašnjavanje razloga zašto su to odlučile. Ne trebaju to raditi, jer imaju pravo da nešto ne žele, bez daljeg pojašnjenja. Zašto vas to toliko dotiče? To je njihovo tijelo, njihov život i njihov izbor u konačnici. Društvo odluke muškarca ne propituje, ali pobogu, biti žena pa odlučivati, to je veliki problem?
Prije nego krenete u raspravu o tome kako je “dijete dar sa neba od Boga”, zapitajte se o rapidnoj brzini porasta broja stanovnika. Gdje će svi ti ljudi živjeti i, bolje pitanje, od čega? Gledajte to na način da je Bog osoba koja dovodi kuče i bubnjeve, čini se kao dobra ideja, ali nekad nemate mjesta za bubnjeve, a morate da se brinete za kuče.
Osim toga, šta da mislimo o velikom broju siromašnih i gladnih. Zar treba da se odgajaju djeca u neimaštini? Prije nego osudimo sve te žene koje su odlučile da nemaju djecu, trebamo zaista razmisliti o svim aspektima koji su ih naveli na takvu odluku. Umjesto navijačkog: “Imajte djecu”, mogli biste i trebali biste pitati: “Ženo, zašto da imaš djecu ako se ne možeš brinuti o njima”?
Postoji nešto sjajno u toj djeci, ali trebate shvatiti da postoje i ljudi kojima to nije slatko, drago i milo. Možete ih voljeti, ali da vam pri tome bude u jednom trenutku dosta. Jednostavno, volite djecu, ali povremeno i u određeno vrijeme. Možda ste jednostavno sebični, volite spavati i ne želite svoj san prekidati zbog buke i plača. Toliko neprospavanih noći vas očekuje, da je sasvim razumljivo da ćete ipak reći ne. Kada su djeca melena, vi provodite sve moguće vrijeme svijeta kako biste osigurali da im ništa ne fali, a kasnije, kada odrastu, odu i shvatite da ste uzalud potrošili godine svog ulaganja. Ne kažemo da ne treba voljeti djecu, ali jednostavno roditeljstvo nije za svakoga.
Kada ne bi postojao društveni pritisak, a kada bi imali i sagledali stvarnu sliku toga kako je imati djecu i odgajati ih, shvatili bismo da je sasvim okej odlučiti da ih nemate. Ljudi su kompletni i bez djece, jednako kao što su i oni sa djecom. Nema potrebe da neko nekom polaže račune za odluke koje donosi. Živite život na način na koji želite i shvatite da vaš životni stil ne znači da je tuđi pogrešan. Vi ste kompletna i prava osoba, bez obzira kako društvo okarakterisalo “Pravu ženu”.
