Kada dvoje ljudi liježe u krevet, često je nesvjesno da se u njemu nalazi mnogo više ljudi od njih samih. Nekada ih je i previše u pidžami, dok igraju igru srećnih porodica poslije večere. “Pidžama za šestoro” vodvilj je nastao prema tekstu Marka Kamoletija, u režiji Željka Stjepanovića, izveden u Gradskom pozorištu Jazavac. Kroz smijeh do suza ukazuje se na sve zavrzlame unutar jednog braka, ali i ljubavničkih odnosa. Komedija zapleta, ali i komedija naravi kreću sa Borom, koji sprema svoju ženu Živku na putovanje kod mame. Međutim, stvari se preokreću u trenutku njenog odustajanja od putovanja. Pokreće se dramska radnja temeljena na strasnoj želji glavnog lika, da uprkos bračnoj zajednici, ima ljubavnu vezu sa drugom ženom.
Kroz smijeh i suze radosnice vode vas: Boris Šavija, Anja Stanić, Velimir Blanić, Snježana Štikić, Dragana Marić, Zlatan Vidović. Uz farsu, grotesku i satiru, vodvilj je vrsta lake zabavne komedije, isprepletene šaljivim monolozima, ali i dijalozima sa glavnim ciljem nasmijavanja publike. Međutim, ono što dolazi u paketu sa humorom jeste realnost i društvena problematika, koja navodi na razmišljanje koliko vjerujete partneru i znate li koliko vas zaista liježe u krevet?
Stvari se preokreću u trenutku pokrećući dramsku radnju temeljenu na strasnoj želji glavnog lika, da uprkos bračnoj zajednici, ima ljubavnu vezu sa drugom ženom.
Pidžama za šestoro rastezljiva je onoliko koliko ste spremni prihvatiti šalu na svoj, ali i tuđi račun, jer ono što se ismijava na sceni tiče se svakoga od nas. Bilo da smo organizovali pidžama parti ili smo se sasvim nepozvani upleli u igru. Onima koji još uvijek čvrsto vjeruju u dvoje kao maksimum u bračnoj postelji, pidžama je možda i pretijesna, ali svakako bi se mogli skupiti u njoj i pogledati svijet oko sebe kroz humoristični niz realnih situacija. Ono što likovi donose na scenu jeste čista, ogoljena emocija, ljudi koji nekada licemjerno očekuju od drugih ono što ni sami ne mogu ispoštovati. Zato se i zove igra uloga nakon večere, igra srećnih porodica, jer dobro glumimo, čak i kada smo najbliskiji, za istim stolom, u rodbinskim vezama.
Onima koji još uvijek čvrsto vjeruju u dvoje kao maksimum u bračnoj postelji, pidžama je možda i pretijesna, ali svakako bi se mogli skupiti u njoj i pogledati svijet oko sebe kroz humoristični niz realnih situacija.
Sa minimalizmom u uređenju scenografije, Dragana Purković Macan uspjela je akcenat staviti na barijere između likova, ali i tanke niti koje ih vežu. Ujedno je usklađivanjem boja interijera i odjeće glumaca dovela scenski izražaj do vrhunca crvene boje, kao strasti koja ih sve zajedno pokreće. Uz asistenciju režije Dragane Đedović, ali i koreografsku kreativnost Željke Đukić glumci rasplesano iznose svoje uloge prihvatajući izazove svakodnevice u lažnom predstavljanju. Njihovi likovi su uvježbani u svom plesu, jednako kao i u prikrivanju prevare koje su počinili.
Smijeh je najbolji način komunikacije sa ljudima, jer dok se smiju drugima, nesvjesno se smiju sebi. Svojim noćima u postelji u kojoj je previše ljudi, praveći se da ih je malo. Osim toga, “Pidžama za šestoro” ostavlja prostor za vraćanje i shvatanje smisla, kao i predviđanja raspleta situacije, jer sudeći prema svim otvorenim kartama u ovoj igri, očekivao bi se kraj igre. Međutim, ostaje pitanje žele li ovi likovi uopšte pobjediti ili izgubiti? Možda je sva suština zapravo u igri, koja zbog svoje dinamike čini situaciju ležernom. Do mjere da se udobno ušuškate u pidžamu za šestoro. Bez ikakve polemike.
Smijeh je najbolji način komunikacije sa ljudima, jer dok se smiju drugima, nesvjesno se smiju sebi.
