Ta izjava ju je poprilično uznemirila zato što tada još uvijek nije upoznala ženu koja je rodila Pedra. Znala je da je on blizak sa svojom majkom i to ju je još više uzrujalo. Nikako nije željela da svom momku bude majčinska figura.
“Šta mu je to uopšte značilo? Da ću mu prati veš između kuvanja ručka i maženja po kosi?”, nervozno se pitala Jenny. Nikako se nije mogla smiriti – sve do dana dok nije upoznala Adelu Tucker.
Jenny i Pedro su šetali parkom i on je u jednom trenutku predložio da posjete njegovu majku. Nenajavljeni su joj se pojavili na vratima i kada je Adela ugledala svog sina, lice joj se ozarilo od sreće.
Pogled joj je tada zastao na Jenny i njen osmijeh je postao još veći! Mnogo im se obradovala, bila je presrećna što su je posjetili i pozvala ih je da uđu. I to je bio dan kada je počelo njihovo prijateljstvo.
Jenny kaže da je njena svekrva bila jedna od najinspirativnijih žena koje je imala priliku upoznati. Bila je porijeklom iz Basquea, Španije, kao dijete je izbjegla tokom rata i preživjela nezamislive tragedije. U kasnim dvadesetim godinama svog života Adela se preselila u Ujedinjeno Kraljevstvo, udala se za Mađara, rodila sina i kćerku, rastala se sa 50 godina i sama je brinula o svojoj djeci sve dok nije preminula u 89. godini.
“Mislim da je mačinstvo za nju bio pravi posao života. Ako bih joj se nekad požalila na njenog sina ona bi se nasmijala i pitala bi me kako možemo riješiti taj problem s njim”, otvoreno priča Jenny i dodaje: “Kada je shvatila da ću ja ostati u životu njenog sina približila mi se i nikada se više nije udaljila.”
Pedro i Jenny su se vjenčali i imaju dva sina koji danas imaju 14 i 18 godina. Njihov brak je često bio pod iskušenjima jer je Pedro radio u inostranstvu. I tu je Jenny mnogo značilo prisustvo njene svekrve.
“Adela bi svake sedmice putovala dva sata da me vidi, pomogne mi sa djecom i oko kuće i da, kako je sama govorila, pročavrljamo. Spasila me je. Stalno sam gledala na sat i nestrpljivo čekala da dođe”, iskreno priča Jenny.
Jednom prilikom Adela je rekla Jenny da je voli kao kćerku, ali Jenny je bilo još važnije to što joj je njena svekrva bila prava prijateljica. Nikad je nije osuđivala, podržavala je njene odluke, a kada bi joj se požalila na Pedra Adela bi se smijala i pitala šta da rade s njim. Nikad nije svoju snahu okrivljavala, niti optuživala. U svemu su bile zajedno.
“Čak i kada je moja majka bila tu Adela je znala kad treba da se povuče. Moj odnos sa mamom nije bio savršen zato što se ona borila sa depresijom i u nekim trenucima je znala biti potpuno odsutna i nezainteresovana. Adela je svaki put znala kada me treba podržati, a kada je bio red da to učini moja majka. Nimalo nije bila ljubomorna”, priznaje Jenny.
Kada su Jennyini i Pedrovi snovi porasli, Adela je sjela sa svojom snahom i rekla joj: “Jednog dana ćeš imati snahe. Moraćeš naučiti da voliš osobu koju izaberu kako bi te svi oni takođe voljeli”. Da li je to bila njena tajna?
Kako sama Jenny kaže, ako imate sinove ne možete, a da se ne zapitate da li ćete ih izgubiti zbog njihove žene i proširene porodice. No, kad je preplavi taj strah, ona u mislima čuje Adelin smijeh i njen glas kako je razuvjerava riječima:
“Naravno da nećeš! Naporno ćeš raditi kako bi bila dio njihovih života.”
Znači li to da je Adelina ljubav bila proračunata? Možda malčice i jeste, ali ona je previše voljela da ne bi bila iskrena. Danas Jennyin sin ima djevojku koju obožava i njegova majka ih uvijek oboje dočekuje širom raširenih ruku i sa osmijehom na licu.
Pri samom kraju njenog života Adela je bila u staračkom domu i Jenny je došla da je posjeti. Starica je teško pričala, a Jenny nije mogla naći prave riječi koje bi njenoj svekrvi objasnile koliko će joj nedostajati.
Adela je pogledala svoju snahu i prošaptala joj: “Hvala ti. Hvala ti na svemu.” Dirnuta, Jenny danas kaže da je veoma zahvalna svojoj svekrvi što joj je pokazala pravi put, put kojim treba da ide.
Izvor: Telegraph
