Dok mnoge mame maštaju o kćerkama u roza haljinicama, jedna je mama podijelila svoju priču u kojoj su glavni likovi njeni sinovi i u kojoj se uopšte neće truditi da dobije djevojčicu.
Ashley Wasilenko mama je dvojice dječaka po imenu Leo i Declan. Supruga i menadžerka na portalu Motherly, obožavateljka kuhanja i božura, a svoju priču podijelila je na spomenutom portalu na kojem piše o svakodnevnim epizodama iz serije o majčinstvu.
Nakon udaje zamišljala se kao majka dvojice dječaka. Iako joj nikad nije bilo jasno zašto je to tako, baš joj se ta slika uvijek nalazila pred očima. Pet godina kasnije njen je život upravo takav kakvim ga je zamišljala.
“Oba moja dječaka izgledaju baš kao njihov tata. Zaista izgledaju jednako. Ja sam napravila teži dio posla, a on je dobio svoje male kopije. Pretpostavljam da je to u redu jer je on zaista zgodan, i ako mogu biti potpuno iskrena, nadam se da će moji dječaci jednoga dana biti baš poput njega.
Kad smo saznali da je naše prvo dijete dječak, ljudi bi rekli: “To je super, sad više ne trebaš osjećati pritisak da mužu podariš sina”. Ti isti ljudi uopšte nisu obraćali pažnju u školi jer muškarac je taj koji je zaslužan za pol djeteta.
Zatim smo saznali da je naše drugo dijete takođe dječak, i ne mogu vam ni opisati koliko mi je ljudi reklo: “To je odlično! Hoćete sad pokušati napraviti curicu?”. Ja ni ne znam šta to znači “pokušati napraviti” curicu. Da je neko razbio kod kako unaprijed odrediti pol vlastitog djeteta, već bi bili milijarderi.
Međutim, od početka smo znali da želimo dvoje djece. Osjećali smo da je to za nas značenje potpune porodice – dječaci ili djevojčice, ili jedno od oboje – to nije bilo važno. Sve što je bilo važno je da su djeca zdrava.
Osjećamo se ugodno u porodici s nas četvero. Ne treba nam djevojčica da bi nas upotpunila. Ne trebam mašne i satove baleta, repiće u kosi i ružičaste sobe. Sretna sam što mogu biti ponosna mama dvojice zdravih dječaka.
Volim svoje dečke. Nosim počasnu značku #boymom s ponosom.
Moji dječaci vole svoju mamu.
Moji dječaci inspirišu dijete u meni.
Moji dječaci očekuju od mene da posegnem u najdublje dijelove svoje mašte kako bih im ispričala priču.
Moji dječaci su učinili da obožavam aktivnosti koje mi se nisu sviđale dok sam odrastala – kao igranje istjerivača duhova i hvatanje crva.
Odjeća za dječake je TOLIKO slatka!
Mašna i tregeri ili odijelo na djetetu koje je tek prohodalo – predivno!
Moji su dječaci prave maze.
Moji me dječaci pitaju da se udam za njih.
Moji mi dječaci kažu da izgledam prelijepo baš kada to trebam čuti. I ono možda najvažnije, moji će dječaci jednom postati muškarci.
Zato ih trebam odgojiti ispravno. Trebam im pokazati kako da se ponašaju kao gentlemeni. Učite ih da budu pametni i dobri ljudi, da ih poštuju prijatelji, učitelji, partneri i šefovi.
To je VELIKA odgovornost – posebno u današnjem svijetu. I tu sam ja, ponosna mama dječaka, učim ih ljubavi i susosjećajnosti. I ne bih željela da bude drugačije.”
