Postalo je sasvim normalno pratiti svoje dijete uz pomoć raznih aplikacija na mobitelima, ali i dodatne opreme. No je li to baš uvijek u redu i treba li to raditi?
Svaki roditelj u današnje vrijeme ima određenu razinu potrebe, želje ili kako god to zvali, pratiti svoje dijete. Postoje oni koji će reći da to nije baš dobro, da nije normalno, da se djetetu uskraćuje sloboda i slično, ali prema nekim istraživanjima (provedenima u Americi, doduše), gotovo 90 posto roditelja danas prati lokaciju svog djeteta. Je li to u redu raditi? Treba li to raditi i ako se radi – kako to raditi?
Na portalu Parents pitali su psihologinju dr. Rupu Robbins, dječju psihologinju i osnivačicu platforme “Tech Positive Parenting”, i dr. Davida Simonsena, obiteljskog terapeuta, da kažu što misle o praćenju djece, te koje savjete imaju za roditelje koji se odluče na taj potez. Oboje se slažu da u današnje vrijeme praćenje lokacije djeteta ima brojne prednosti, te da to može biti situacija u kojoj obje strane dobivaju.
Ipak, napominju da pri korištenju digitalnih uređaja za praćenje mogu nastati određeni problemi. Evo nekoliko stvari na koje bi roditelji, prema mišljenju stručnjaka, trebali obratiti pozornost.
Ne funkcioniraju svi uređaji za praćenje na isti način
Iako se kod nas ne koriste u tolikoj mjeri, ipak ih ima, pa je važno naglasiti da AirTagovi nisu uvijek točni za lokaciju djeteta, jer su osmišljeni za nalaženje predmeta, a ažuriranje ovisi o prisutnosti drugih Appleovih uređaja u blizini, pa podatci nisu u stvarnom vremenu uvijek. Bolje je koristiti pametne satove i mobitele.
Uređaji za praćenje ne zamjenjuju poučavanje o opasnostima
Čak i ako roditelji posjeduju odgovarajući uređaj za praćenje, to ne znači da ne moraju dijete poučiti opasnostima koje vrebaju i educirati ih o sigurnosti. Važno je da dijete zna da ne bi trebalo stupati u kontakt s nepoznatim osobama, zašto se ne treba udaljavati od odrasle osobe od povjerenja i slično i to ne može zamijeniti niti jedan uređaj za praćenje.
Kada je riječ o maloj djeci, dr. Robbins napominje da uređaj za praćenje ne može zamijeniti budno oko odgovorne odrasle osobe i malo dijete ne treba ispuštati iz vida.
Uređaji za praćenje mogu ugroziti povjerenje
Iako će djeca “profitirati” dodatnom slobodom ako imaju uređaj za praćenje, pa ga uglavnom prihvaćaju, to ne znači da djetetu ne treba reći da ga pratimo. Ako djeca sama saznaju da ih roditelji prate, to može ozbiljno narušiti njihovo povjerenje.
Kako razgovarati s djecom
Kada razgovaramo s djetetom o uređajima za praćenje, važno je pomoći mu da to doživi kao prednost. Također je važno ostaviti prostora za djetetovo mišljenje i uzeti u obzir njegove brige. Predstavite uređaj za praćenje kao priliku, a ne kao kaznu
Dr. Robbins savjetuje roditeljima da će djeca vjerojatnije pozitivno reagirati na uređaj za praćenje ako ga roditelj predstavi kao sredstvo koje omogućuje više slobode – primjerice, samostalan odlazak u školu ili susret s prijateljima u parku. Predlaže roditeljima da djetetu objasne kako ono time stječe više slobode, a uređaj za praćenje služi upravo tome da se to omogući.
Budite iskreni
Roditelji često žele koristiti uređaje za praćenje jer strahuju da bi dijete moglo biti oteto, izgubiti se, naći se u nevolji ili dospjeti u nesigurnu situaciju s nepoznatim ljudima. Obično nije riječ o tome da roditelji ne vjeruju djetetu, ističe dr. Robbins. To ne treba skrivati od djeteta.
Budite otvoreni za prijedloge
Djecu je dobro potaknuti da iznesu svoje mišljenje o toj temi: što bi, prema njihovom mišljenju, učinilo korištenje uređaja za praćenje pravednim. Neka se djeca osjećaju ugodnije ako se uređaj za praćenje koristi samo u određeno vrijeme, primjerice prije i poslije škole.
