Istraživanje je otkrilo zanimljivu povezanost između oblika prostora koje su učesnici pamtili i boja koje su tokom tih iskustava doživljavali
Iskustva bliske smrti često se povezuju s poznatim prizorom tunela na čijem se kraju pojavljuje snažna svjetlost. Međutim, novo istraživanje pokazuje da takvi doživljaji mogu imati mnogo različitih prostornih oblika, a naučnici su među njima uočili zanimljivu pravilnost.
Istraživači su zamolili 50 osoba koje su doživjele iskustvo bliske smrti da nacrtaju prostore kojih se sjećaju. Analizom njihovih crteža otkrili su povezanost između geometrijskih oblika i boja koje su ispitanici opisivali. Rezultati sugerišu da ovi doživljaji možda nisu toliko nasumični koliko se ranije pretpostavljalo, prenosi Index.hr.
Iskustva bliske smrti predstavljaju poseban izazov za naučnike jer ih je teško opisati riječima. Ljudi govore o intenzivnim prizorima, osjećaju izlaska iz vlastitog tijela, kretanju kroz neobične prostore i susretu sa svjetlošću. Uobičajeni upitnici mogu zabilježiti dio tih doživljaja, ali često ne uspijevaju obuhvatiti njihovu složenost.
Crteži umjesto riječi
Istraživačica neurofenomenologije France Lerner sa Univerziteta u Haifi u Izraelu i njene kolege odlučili su ispitati mogu li vizuelne rekonstrukcije otkriti detalje koje je teško prenijeti govorom.
U istraživanju je učestvovalo 50 osoba koje su kroz niz vođenih online sesija rekonstruisale svoja sjećanja koristeći unaprijed pripremljene geometrijske oblike.
Od njih je zatraženo da iskustvo podijele u nekoliko faza, prikažu izgled prostora, označe vlastiti položaj, smjer kretanja i boje koje su zapazili. Naučnici su potom uporedili nastale crteže kako bi utvrdili postoje li zajednički elementi.
Četiri oblika i neobična veza s bojama
Iako su pojedinačna iskustva bila različita, analiza je izdvojila četiri grupe prostornih prikaza: stožaste oblike, među kojima je i poznati tunel, široke zakrivljene prostore nalik lukovima, ravnije i blago zakrivljene površine te prostore koji u potpunosti okružuju posmatrača, poput unutrašnjosti sfere.
Posebno je zanimljiva bila povezanost oblika i boja. Od 28 prikazanih stožastih prostora, čak 22 opisana su kao bezbojna, odnosno crna, bijela, siva ili ispunjena svjetlošću bez jasno određene nijanse.
S druge strane, od 31 širokog zakrivljenog prostora, njih 27 bilo je prikazano u različitim bojama. Druge dvije kategorije imale su kombinaciju obojenih i bezbojnih prikaza.
Šta se događa u mozgu?
Naučnici smatraju da bi ovi rezultati mogli pomoći u razumijevanju načina na koji mozak obrađuje vizuelne informacije u ekstremnim fiziološkim okolnostima.
Jedno od mogućih objašnjenja povezuje se s tunelskim vidom, koji se može pojaviti kada je dotok kisika u mrežnicu ili mozak smanjen. Takvo stanje može suziti vidno polje, dok smanjena osjetljivost na boje u slabom osvjetljenju može objasniti zašto su tunelski prostori često opisivani crno-bijelim tonovima.
Prostraniji prizori, s druge strane, mogu imati određene sličnosti s takozvanim Ganzfeldovim efektom. Riječ je o perceptivnom fenomenu u kojem izlaganje jednoličnom i nepromjenjivom vidnom polju može izazvati neobične vizuelne doživljaje, uključujući halucinacije.
Ipak, istraživači naglašavaju da ove sličnosti ne dokazuju uzrok iskustava bliske smrti niti objašnjavaju šta se tačno događa u mozgu tokom takvih stanja.
Naučnici upozoravaju na ograničenja
Studija ima nekoliko ograničenja. U istraživanju je učestvovala relativno mala grupa ljudi koji su se sami prijavili, a neka od njihovih sjećanja bila su stara i po nekoliko godina. Također, korištenje unaprijed ponuđenih geometrijskih oblika moglo je utjecati na način na koji su učesnici rekonstruisali doživljaje.
Dodatni problem je nepostojanje kontrolne grupe koja bi na isti način prikazala druga neobična perceptivna iskustva, zbog čega nije moguće utvrditi jesu li uočeni obrasci karakteristični isključivo za iskustva bliske smrti.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Frontiers in Psychology, ne nudi konačan odgovor na pitanje šta ljudi doživljavaju na granici života i smrti. Ipak, pokazuje da bi pažljivije proučavanje njihovih vizuelnih sjećanja moglo otvoriti nove pravce u istraživanju jednog od najzagonetnijih fenomena ljudske svijesti.
