Ljudi koriste seksualnu povijest kao informaciju za donošenje sudova o drugima
Koji je tvoj „bodycount”? Do prije nekoliko godina ovo bi se činilo kao neugodno pitanje u razgovoru, ali danas se lako može pojaviti u TikTok videu, uličnom intervjuu ili tijekom spoja. Izraz označava broj ljudi s kojima je netko imao seksualne odnose i, posebno online, postao je važan podatak.
– Problem nije znatiželja o nečijoj seksualnoj povijesti. U vezi, razgovor o vašim iskustvima može imati savršen smisao, čak i iz razloga seksualnog zdravlja, kontracepcije, pristanka ili jednostavno da biste se bolje upoznali. No, situacija se mijenja kada se taj broj koristi kao prečac za razumijevanje koga imamo pred sobom. Koliko ste partnera imali tada postaje naizgled jednostavno pitanje koje krije drugo pitanje: “Kakva ste osoba?” – kaže psihologinja i seksologinja Marta Pettolino Valfrè.
Seksualna povijest kao alat za procjenu
Psihološka istraživanja pokazuju da broj seksualnih partnera zapravo može utjecati na procjenu potencijalnog partnera. Studija objavljena 2025. u časopisu Scientific Reports primijetila je da se spremnost na razmatranje osobe za dugotrajnu vezu smanjuje s povećanjem broja prethodnih seksualnih partnera.
No, autori su otkrili da nije važno samo koliko je partnera bilo, već i kako su iskustva raspoređena tijekom vremena. Kako se učestalost novih partnera s vremenom smanjivala, evaluacija je postajala povoljnija. Takvi rezultati upućuju na to da ljudi obraćaju pozornost ne samo na broj seksualnih partnera koje potencijalni dugoročni partner ima, već i na kontekst tih susreta, poput učestalosti i vremena.
– To ne znači da nam broj partnera omogućuje predviđanje kvalitete veze, niti da postoji prag nakon kojeg osoba automatski postaje više ili manje pouzdana.
To znači nešto drugačije i možda opasnije: ljudi koriste seksualnu povijest kao informaciju za donošenje sudova o drugim ljudima – ističe Pettolino Valfrè.
Broj je samo broj: ne priča priču
– Broj ima ogromnu prednost jer se čini objektivnim. S druge strane, seksualnost se sastoji od odnosa, želja, konteksta, pozitivnih i negativnih iskustava. Svođenje na jedan broj znači eliminiranje gotovo svega toga. U složenoj situaciji, poput procjene partnera za trajnu vezu, psihološki smo potaknuti da smanjimo broj podataka koje treba uzeti u obzir, kako bismo se bolje orijentirali i donijeli uvjerljivu procjenu koja će nam dati osjećaj sigurnosti. Broj partnera tako može postati kognitivni prečac. Ako je osoba imala mnogo seksualnih iskustava, možemo joj pripisati karakteristike koje se ne odražavaju nužno u tim podacima: veću impulzivnost, manju predanost, veću želju za neobaveznim seksom. Ili možemo učiniti suprotno i protumačiti veliko iskustvo kao znak samopouzdanja, kompetencije ili otvorenosti. U oba slučaja dodajemo informacije koje sam broj ne sadrži – pojašnjava psihologinja.
Dvostruki standardi
Problem dvostrukih standarda u seksualnosti nije nov. Meta-analiza objavljena u časopisu Personality and Social Psychology Review pronašla je dokaze o tradicionalnom dvostrukom standardu u seksualnosti: neka seksualna ponašanja smatrana su prikladnijima ili pozitivnijima kod muškaraca nego kod žena.
– Dvostruki standardi nastaju kada muškarce i žene različito procjenjujemo u istoj situaciji. I održavaju se ne samo na otvorene načine, već i kroz suptilnija očekivanja, prosudbe, šale, etikete i ideje o tome što ženu čini više ili manje poželjnom kao partnericom – kaže Pettolino Valfrè. Dodaje i da takvi dvostruki standardi lako opstaju u društvima utemeljenima na patrijarhalnim stereotipima i kojima nedostaje seksualnog i emocionalnog obrazovanja. Zapravo, mnogo su manje prisutni u zemljama s višom razinom rodne ravnopravnosti.
Kad privatni život postane “sadržaj”
TikTok nije izmislio dvostruke standarde u seksu, ali je uvelike olakšao pretvaranje privatnog života u sadržaj, raspravu i javnu raspravu. Studija provedena na 566 nizozemskih adolescenata u dobi od 16 do 20 godina pokazala je da mediji i prijatelji također doprinose oblikovanju ideja o tome kako bi muškarci i žene trebali doživljavati svoju seksualnost. Posebno je kod dječaka veća izloženost seksualiziranim slikama žena na društvenim mrežama bila povezana s tradicionalnijim pogledom na spolne uloge. To ne dokazuje da je generacija Z kritičnija prema broju seksualnih partnera, ali pokazuje da seksualne norme ne proizlaze samo iz obitelji ili formalnog obrazovanja, već se konstruiraju i kroz ono što vidimo da ljudi oko nas rade, govore i odobravaju.
– A društveni mediji dodali su tome značajan sastojak: usporedivost. Seksualnost se više „samo” ne doživljava, već se može ispričati, komentirati, uspoređivati, pa čak i transformirati u igru brojeva. Pitanje “koliko?” tako postaje savršeno za logiku kratkog sadržaja: osobno je, izaziva reakciju i odmah proizvodi informacije koje je lako komentirati – kaže Pettolino Valfrè.
Problem nije u broju
– Broj seksualnih partnera nije ni pokazatelj osobne vrijednosti niti nužno relevantna informacija. Može imati značenje za osobu koja ga izgovara i za osobu koja ga čuje. Poanta je u tome što pokušavamo razumjeti kroz taj broj.
Ako želimo znati nečiju seksualnu povijest, možemo razgovarati o željama, pristanku, zaštiti od spolno prenosivih infekcija, kontracepciji, iskustvima, granicama i očekivanjima. S druge strane, ako nas broj zanima kako bismo utvrdili je li ta osoba dovoljno ugledna, dovoljno ozbiljna ili dovoljno prikladna za vezu, tada dobivene informacije koristimo za prosudbu osobe. I možda je upravo to najproblematičniji aspekt fenomena. U vrijeme kada imamo više prostora i slobode za razgovor o pristanku, identitetu, želji i seksualnoj slobodi, i dalje smo u iskušenju da sve svedemo na puki broj. Uostalom, saznanje da je osoba imala tri, deset ili trideset partnera govori nam samo to: s koliko je ljudi imala barem jedan seksualni susret. Sve ostalo konstruiramo mi sami – zaključuje psihologinja.
