Ima tih nekih pitanja na koja ne možeš odgovoriti jednostavno.
Da li sam magnet za glupe priče ili su glupe priče magnet za mene, ne znam.
Svi oni koji redovno čitaju moje tekstove znaju i kako se osjećam.
Neki od mojih posljednjih tekstova su bili o ljudima koji više nisu tu.
“Voljela bih da nikad ne promijenim prezime, je li ti to OK”, rekla sam odlučno gledajući u njegova leđa.
Ne znam kako je tamo gdje si ti.
Rađamo se slobodni. Nemamo ništa. Ni uspomene, ni sjećanja, ni nadanja. Mi smo kao prazan list papira.
Moj život i odrastanje činile su žene. Jake. Samostalne. One koje su morale same.
Nedavno mi jedan poznanik priča o svojoj djeci.
Rodila sam se kao druga. I kao djevojčica. To je valjda uticalo da se cijeli život borim da budem jednaka.
