Utakmice bilo kakve vrste su u našoj kući bile jednostavno zabranjene.
Dok ih je moj deda, mamin otac, gledao niko nije smeo ni zvuk da ispusti, niti da prođe blizu televizora ili izgleda ni da diše.
Kad si mali, vjeruješ da su tvoji roditelji najbolji ljudi na cijelom svijetu.
S odrastanjem, ako si dovoljno spreman pogledati u sebe, samim tim i u svoje pretke, odgoj, odrastanje i stvoritelje, počinješ shvaćati da u njima ima svašta što ti se možda i ne sviđa.
„Mama, mravi su oko stola“.
Samo da ih ne bude mnogo, jer moraću da usisam… Jeste, mnogo ih je.
Ali Oliver, studentkinja na Univerzitetu “Colorado Boulder” u SAD-u, napravila je nešto što je postalo apsolutni viralni hit.
“Bili smo na 8 umjetnih, iza mene je par spontanih, baš se borimo dobiti dijete. Psihički sam iscrpljena.”
Kad je moja majka preminula u decembru, osjetila sam tu nepodnošljivu težinu nepravde jer se svijet nastavio okretati a život ići dalje.
Hram je u srcu dok je ljubav u srcu.
:uzdah:
Danas moja kći ovim svijetom hoda užasnuta.
Boji se petogodišnjeg sina, poslodavca, popa, učiteljice, muža, slučajnih prolaznika, teve inkasatora, ovrhe, bolesti.
Moja mama mi i dalje maše da me pozdravi kad odlazim.
